NEKI DAVNI PETRINJSKI PRVI MAJ I DUŠKO KULIŠ
Goran mi pokazuje dvadeset i tri godine staru fotografiju. Puna neoštrina i izblijedjelih boja, pokazuje mjesto koje danas fizički ne postoji. U to postratno doba, na Zagrebačkoj cesti, tik do skretanja za Gradsko kupalište, postojali su ostaci ratom razvaljene i uništene benzinske pumpe.
Ispred tih zarđalih razvalina poziraju tri muškarca. Lijevo je Goran Orešković, u sredini pjevač Duško Kuliš, a do njega Marko Badrić. Sve se to odvija u vrijeme jedne od prvih prvomajskih proslava nakon rata u Petrinji.
Tada je u još uvijek podosta uništenom i neobnovljenom prostoru kupališta uz grah s kobasicama, Petrinjce uživo zabavljao pjevač Duško Kuliš. Duško je pjevač narodne glazbe rodom iz Kreševa (BiH), a živi u Splitu.
TEKSTOPISAC GORAN
Goranu koji se već devedesetih počeo baviti pisanjem tekstova za razne pjevače, svidjelo se to što Duško radi i htio mu je ponuditi neki oblik suradnje. Nazvao ga je i upoznali su se u Petrinji. Ali Duško je poznat po tome što sam stvara i tekst i glazbu, pa je sve ostalo na jednom obliku prijateljstva koje je opstalo godinama.
I tako se činilo da njihova suradnja nikad neće poslovno uroditi plodom – sve do nedavno. Goran je napisao jedan tekst o Sarajevu koji se jako svidio Dušku koji ga je uglazbio i čak otpjevao na Festivalu Ilidža 2024. u samom Sarajevu.
Pjesma se zove “Sarajevo moje” i pobrala je jako dobre kritike i komentare na društvenim mrežama. I Goran je ponosan. Sjedio je u svojoj kući u Petrinji i gledao kako Sarajevo plješće na njegove stihove. I Kuliš je jako zadovoljan. I svi oni koji su čuli tu pjesmu.
Ovo je bez ikakve sumnje jako velika stvar za Gorana koji se ustoličio na vrhu petrinjskih autora koji pišu tekstove za razne pjevače. Tu mu premca nema. Upravo se spremaju još dva festivala: Požega i Lika, gdje će biti izvedene njegove pjesme.
SARAJEVO MOJE
U Sarajevo se lako zaljubiti. To je grad koji ima dušu. Ima ono nešto – kaže Goran.Od svih onih grupa od Indexa, Bijelog dugmeta, Plavog orkestra, pa do nogometnog kluba Željezničar.
Osamdesetih, kad je “Željo” rasturao u eurokupovima i Goran je zavolio taj klub. Zna napamet cijeli sastav, može pričati o detaljima utakmica. Spominje čuvenog Nikolu Nikića s kojim se čuje na fejsu.
Sarajevo ima svoje boje i mirise. I hranu i skrivena mjesta i sudar civilizacija. I tako je primamljivo i lijepo, toliko da mu je jedan Petrinjac koji često ode u taj grad dušu zaliječiti – napisao pjesmu. Petrinjac u Sarajevu. Goran Orešković.
Miroslav Šantek Cobra