Na rubu Centra novog života, tih šarenih nakupina kontejnera koji Petrinjce podsjećaju na potres, nalazi se jedan na kojem je prepoznatljiv znak Crvenog križa. U njemu profesionalno rade dvije žene – zaposlenice Crvenog križa Petrinja, s kojim se u zadnje vrijeme događa nešto čudno.
Naime, sve više građana saznaje za njih preko raznih programa koji nekad nisu bili zamislivi. Evo primjera – ovog ljeta organizirali su ljetno kino na Kupi, na koje se u četiri predstave odazvalo preko dvije tisuće ljudi.
Da, dobro ste pročitali – dvije tisuće ljudi je došlo gledati crtane filmove! I previše razloga da se njihova priča objavi na najčitanijem petrinjskom portalu – Evo priče.
IVANA I ANJA
Te dvije žene su Ivana i Anja. Ova potonja, ima nevjerojatnu priču koju ćete moći pročitati u posebnoj priči, tako da je sve podatke ovog puta otkrila ravnateljica Crvenog križa Petrinja, Ivana Kovačević Škrinjarić.
Po zanimanju sam učiteljica razredne nastave i radila sam neko vrijeme u struci, ali uvijek kao zamjena. Ali u meni je prevladalo nešto posve drugo, neka moja umjetnička strana koja me je nagnala da ostavim posao učiteljice i otvorim obrt koji se bavi dekoriranjem vjenčanja.
To me je doista ispunjavalo i tako je nastala moja životna ljubav – obrt Ivkica, u kojem sam ostavila svoj trag na bezbroj vjenčanja svih ovih godina. No, dogodila se korona, dogodio se lockdown. Svijet se promijenio. Zatvorio. Vjenčanja nije više bilo. A onda se još dogodilo i to zlo – potres.
KAD SE ZEMLJA ZATRESLA, KRENULA SAM POMAGATI DRUGIMA
Moja kuća u Brezju je, srećom, izdržala potres. Čim sam se pribrala, moj suprug i ja, krenuli smo u obližnje središte grada koje je u velikoj mjeri bilo razoreno, a kako su razne službe spašavanja odmah počele djelovati, tako smo se prijavili kao volonteri u Crveni križ Petrinja.
Imali smo šator na Trgu hrvatskih branitelja. Posla je bilo napretek, a također i ljudi kojima je trebala pomoć. Dani su prolazili, tu sam upoznala i Anju, pa smo tako zajedno ostale u toj volonterskoj priči.
Dva mjeseca sam neprekidno volontirala, a tadašnja ravnateljica Crvenog križa, Ivana Malović, vidjevši da sam se potpuno predala ovom poslu, odlučila mi je ponuditi zaposlenje koje sam prihvatila, a vremenom su me izabrali i za posao ravnateljice.
MI ŽELIMO RADITI VIŠE I STVARATI NOVE SADRŽAJE
Ljudi općenito kada pomisle na Crveni križ imaju sliku ustanove koja organizira dobrovoljna davanja krvi i podjelu paketa razne pomoći ciljanim skupinama društva. I tu su dosta u pravu, ali nas dvije smo krenule puno dalje. Želja nam je oplemeniti ovaj napaćeni i razoreni grad.
Pregledavamo razne natječaje, prijavljujemo se, tražimo uvijek sponzore jer ne želimo opterećivati gradski proračun i osmišjavamo nove sadržaje. Jako smo ponosne što smo uspjele kroz projekt “Zaželi” zaposliti 35 žena za posao gerontodomaćica.
Privukli smo puno više darivatelja krvi nego ikada i ljudi se rado odazovu na naš poziv. Zahvalni smo Veteranskom centru Petrinja i tamošnjoj voditeljici Adrijani Nenadić na ustupljenom prostoru koji je odličan za te akcije.
No, ni vapimo za našim, čvrstim i sigurnim prostorom koji se nekad nalazio u Turkulinovoj ulici. Moramo biti strpljive i čekati da se izgradi, a onda će sve biti još bolje i ljepše i s još više sadržaja i ideja. Iz ovog kontejnera je teško organizirati neke akcije. Ovo je samo nužno, privremeno prebivalište.
PRVA POMOĆ JE VAŽNA
Kao što se i nedavno na portalu Evo priče mogla pročitati priča o dva petrinjska ribiča koji su iz Kupe, usred noći izvukli davljenika i spasili mu život, najvažnija stvar je bila da je jedan od njih znao osnove prve pomoći koje je negdje davno naučio.
Tako smo došli na ideju da organiziramo tečajeve, radionice i neke vrste škole prve pomoći za mlade. I to već od vrtićkog uzrasta, pa do srednjoškolaca. Važno je i educirati učenike o tome, pa tako Anja intenzvno radi na pripremama za natjecanja u prvoj pomoći.
Imamo mi još puno stvari kojima se bavimo i još onih o kojima tek razmišljamo, ali to ljudi ne znaju. Zato je ovo dobar primjer da široj javnosti približimo naš rad.
LJETNO KINO JE OVOG LJETA PRIVUKLO NEVJEROJATNIH DVIJE TISUĆE GLEDATELJA
One postpotresne 2021. godine, kad je sve još bilo u priičnom kaosu, da bi se bar nakratko vratio osjećaje nekog normalnog života, naši prijatelji iz Hrvatskog Crvenog križa, predložili su nam da organiziramo ljetno kino.
Mi smo tu ideju prihvatili. Išli smo doslovce od čovjeka do čovjeka i pozivali ih na projekcije filmova koji su bili prikazivani u šumici pored OŠ Dragutina Tadijanovića.
Ideja nam se svidjela, tako da smo i idućih godina organizirali projekcije, ali crtanih fimova. Dali smo se u potragu za sponzorima koji bi platili te projekcije i sve što ide uz to – besplatne grickalice i napitke. Jedan od većih sponzora je HEP.
I tako je ove godine dostignut vrhunac. U četiri projekcije na Gradskom kupalištu na Kupi, filmove je gledalo preko dvije tisuće ljudi. Sjedili su i ležali na dekicama ispod otvorenog neba, družii se, razgovarali, smijali. Sve je to izgedalo kao velii piknik.
Petrinjci su prepoznali naš napor i ideju i prihvatili je. Počeli su donositi i svoju hranu i piće i dekice. Ostali smo potpuno iznenađeni ovim nevjerojatnim brojem i pozitivnom energijom.
Miroslav Šantek Cobra