Petrinjci bi rekli da je rujan mjesec kad u gori dozrijeva kesten. Ustvari, malo se gradova može pohvaliti činjenicom, da građani već na samim rubovima grada koji gravitiraju prema zapadnim brdima, u svojim dvorištima imaju debla pitomog kestena.
Moj prijatelj Ivica R., svake rane jeseni za svoje klinke nakupi i ispeče poveće komade kestena – marune, koje pobere desetak metara od njegovih kućnih vrata. Zapali se vatra, kesteni počnu pucketati i mirisati, a pošto je Ivica i majstor od roštilja, nađe se tu još svašta na dvorišnoj pecani. Jesen može bezbrižno početi.
Hrastovačka gora iznad Petrinje grada, još uvijek nudi dovoljan broj šumskih stabala pitomog kestena, kojeg već početkom listopada mnogi ljudi krenu kupiti. Kakva je trenutna situacija s kestenom ove godine, odlučili smo za portal Evo priče, provjeriti, eto, baš danas, jedne obične srijede, 18. rujna.
Ciklona muškog imena Boris, koja je prošlih dana napravila podosta štete diljem Europe, prekinula je dugotrajnu vrućinu i sušu. Kiša koja je padala danima, isporučila je ogromnu količinu vode koju je žedna, suha zemlja popila. I kao da traži još jer vodostaj Petrinjčice je i dalje bezazleno nizak.
To se odmah primjeti i na šumskoj, makadamskoj cesti koja vodi prema vrhu Hrastovačke gore koja je na mjestima prilično razrovana od vodenih bujica, ali se već napola osušila. Ona vodi do Planinarskog doma Matija Filjak i tamošnjeg moćnog željeznog vidikovca visine 16 metara s kojeg zbog visine kestenovih krošanja oko njega se više ne može vidjeti Petrinja, a ni mnogi dijelovi Siska. Sve je prekrilo more kestena. Suša je i ovdje učinila svoje – kestena se nađe, ali je sitniji.
