Sjeli smo za stol terase “Lucije”. Kava je zamirisala na stolu, a dan je bio lijep. Sunčano, toplo sunce pred nadolazeće hladnoće koje jesen sa svih strana unese u tu Petinju, tad, te 2006. – te, kad je desetak godina prije završen rat još itekako bio vidljiv na oronulim, izrešetanim i neobnovljenim zidovima starih kuća u središtu grada.
Ahmed je palio cigaretu na cigaretu.I kad bi ju stavio u usta, ne bi ju više dirao, sve dok ne bi dogorila do filtera. Podsjećao me je na Keith Richardsa iz The Rolling Stonesa, koji također, ne vadi pljugu iz usta dok svira gitaru na koncertu.
No, Ahmed je pušio neki motani, jeftini duhan. I po tom imidžu je bio prepoznatljiv. U odijelu i kačketu na glavi, izgledao je kao iz doba sarajevskih New primitivsa. Ukratko rečeno – Ahmed je bio upečatljiv lik, kakvih nije bilo puno na petrinjskim ulicama.
Čim rana jesen zakuca na vrata, Ahmed postavi svoju pečenjaru na svoje mjesto u gradskom parku, a vrući kesteni počnu mirisati zrakom. I ljudi počnu dolaziti kod njihovog omiljenog i jedinog pečenjara kestena.
AHMED HOŠTIĆ
Već 35 godina u Petrinji pečem kestene.Uvijek na ovom mjestu. Nažalost, nisam u životu uspio ostvariti penziju, a starost je stigla. Evo, imam 73 godine i nisam baš zdrav. Ali, pečem kestene i peći ću ih dok budem mogao. Neću prestati. U ta dva, tri mjeseca, zaradim nešto novaca. NIje to ništa puno, ali meni je to zabava i veselje.
Živimo teško ja i žena. Ona ima 1000 kuna mjesečno i to je sve. Nemamo novaca ni za lijekove, ali šta je tu je. Hvala mu do neba, mome doktoru Grgi koji je sad gradonačelnik, pa je s upravom isposlovao da mogu besplatno ove godine ovdje prodavati kestene.
A ja iza sebe ne ostavljam ništa. Sve se pokupi. Na sve pazim. Kod mene je sve čisto kao u apoteki. A koliko ću još jeseni to moći – ne znam.
ŠTO SE DALJE DOGODILO?
Tako je tog dana govorio Ahmed Hoštić. Nažalost, volio bih da sam više vremena tog dana proveo s njim. Volio bih znati, odakle je Ahmed došao u Petrinju. Gdje i u kakvim uvjetima živi. Koja je njegova životna priča?
Ali život se ubrza i prođe pored nas. Tog puta, kratku pričicu o petrinjskom pečenjaru kestena smo objavili u mjesečniku koji se zvao Petrinjski list. Jesen je brzo prošla, zimski vjetar je Ahmeda natjerao da se negdje skloni.
A onda je nestao. Vremenom. Jednostavno, jednog dana, jedne petrinjske jeseni, Ahmeda i njegovih kestena više nije bilo u parku.
Danas bi Ahmed trebao imati 91 godinu života. Ali ljudi kažu da se davno preselio na Ahiret.
Šteta, Ahmed je bio prava petrinjska legenda.Totalno cool tip.
Miroslav Šantek Cobra