Meni je dosta velikih gradova. Zasitio sam se toga. Sada u Petrinji mi je super. Blizu je Kupa, Petrinjčica, živim u centru grada. Sad je dobro.
Ali imam plan, da čim ozdravim, čim dobijem novi bubreg odem na brod. Neki prekooceanski gdje ću provesti mjesece na brodu svirajući svako večer putnicima. Tamo zaradim novce s kojima zimujem u Petrinji. Pa onda dokle ide. Možda padne koja svirka u nekom kafiću – ali sad je najbitnije da ozdravim.
Tako mi je govorio Dragan Prošić Proja na terasi jednog petrinjskog kafića. Imao je skroman izbor pića koje je mogao piti zbog dijaliza na koje je išao svakih par dana. Samo mala espresso kava. Tek gutljaj dva. Par kapi normalnog života. I dim cigareta.
Proja je zadnjih godina života bio svirač akustične gitare koji je pjevao po raznim barovima, a izvodio je isključivo rock glazbu. One man band. Čovjek u crnom. Kao Johny Cash. Upečatljivog izgleda, duge kose, istetoviranih ruku i rockerskog stila oblačenja. Nije bilo takvih likova na petrinjskim ulicama prije nekoliko godina. Kad biste vidjeli njegovu siluetu u daljini, znali ste da je to mogao biti samo on.
Bolestan od rane mladosti. Još od prije punoljetnosti na svakodnevnim inekcijama inzulina. Podmukla bolest koja godinama polako razara organe. Na kraju je završio na dijalizi u sisačkoj bolnici i na listi čekanja za transplataciju burega. Preživio je i dvije serije napada bolničke bakterije koja ga je skoro oslijepila i ostavila nepokretnog.
Preživio je i koronu u tako slabom zdravstvenom stanju. Preživio je to sve uz društvo koje ga je posjećivalo, “bedinalo”, s prijateljima koji su dijelili njegovu bol s njim i vjerovali da će ozdraviti.I u kućnom društvu šteneta Jack Rusell terijera.
Prvi put sam ovu priču čuo kad sam bio dijete
Jednog dana brod će stići da preuzme sve terete
Isplovit’ će bijela prova iz kanala i iz tame
Tako plove fini ljudi, tako plove fine dame…
Arsen Dedić je napisao ove stihove i uobličio ih u pjesmu Parobrod Rex.
Nažalost, parobrod Rex nije stigao. Nije preuzeo sve naše terete koje nosimo u duši i tijelu. Nije ni odvezao Proju na višemjesečnu svirku u baru u potpaljublju nekog kruzera na dalekim morima ovog svijeta. A nije ni ozdravio.
Proja je imao 47 godina kad je zauvijek zaspao u prizemlju svoje kuće pored zgrade Doma zdravlja i Hitne pomoći u Petrinji. Na današnji dan, 23. rujna godine gospodnje dvije tisuće i dvadesete.
Miroslav Šantek Cobra