Facebook je idelna stvar za ubijanje dosade. Možete satima sjediti, buljiti u ekran i gledati bezbrojne poruke, zapise, objave. Sve one kratko traju, brzo nestanu i umru u digitalnom bespuću.

Na jednoj jutarnjoj kavi, pregledavao sam i ja sve i svašta što se nudilo, a onda u moru objava, primjetih na kratko tekst koji govori kako jedan Petrinjac pokušava promijeniti društveni i sportski život u Petrinji. I to u svijetu bez boje.

Pogled s terase kuće Marka Vujnovića otkriva novo lice Petrinje. Na dvadesetak metara je parkiralište nove 1.OŠ. Sve blješti.

Niko nikad ne bi pomislio da će umjesto ruševnih i napuštenih zgrada stare tvornice Gavrilović, ovdje niknuti moderna školska zgrada, a i pristupna cesta njegovoj kući – Vrtni put ili u narodu petrinjskom “Posrana ulička” je asfaltirana, a još k tome, u susjedstvu mu je trenutno prva osoba Petrinje Grada – gradonačelnica Magdalena Komes.

A tko je Marko? E, pa Marka su upoznali mnogi preko priče objavljene na portalu Evo priče, gdje se pojavio kao dobrotvor i čovjek koji je ponudio stipendiju za sljedeću školsku godinu učeniku srednje škole za arhitektonskog tehničara, građevinskog tehničara ili gimnazije koji planira upisati arhitektonski fakultet. I ta priča je realizirana.

Vlasnik je arhitektonskog ureda, a u slobodno vrijeme mu je hobi – šah. Ona stoljećima stara igra koja je preživjela do današnjih dana i mada bi mnogi pomislii da u ovo vrijeme digitalnih čudesa i mogućnosti neograničene zabave uz nezamislivo vjerne i realne videeoigre, igrati šah je dosadna i zastarjela stvar – iznenadili bi se.

Nakon pornografije (sadržaja za odrasle) koja drži primat na internetu, na drugom mjestu je šah.

Markova ozbiljnija šahovska priča počinje dosta kasno. Tek s 25 godina se upisuje u Šahovski klub Petrinja koji je tada vodio Duško Čaušević – čovjek koji je znao što treba klubu, pa je tako jednom zgodom doveo i jednog Slovenca da igra za Petrinjce i to je dovelo do veliko uspjeha kluba – ušli su u 2. ligu. Tajnik je tada bio Neven Lasić.

Pokušavali su privući djecu, ali čim bi se pojavio neki nadareni igrač, Siščani su ga odmah “oteli” k sebi. Vremenom se situacija srozala,pa tako Petrinjci danas igraju u 4. ligi. A rad s djecom je postao samo uspomena. No, sad se pojavio Marko koji ima volje za rad s mladim Petrinjcima.

Ponovo je pokrenuo šahovsku školu i trenutno radi sa sedmero djece. Uvjeti su im bolji nego ikada. Smješteni su u novo zdanje Hrvatskog doma u podrumu gdje se nalazio restoran. Marko ima samo superlative prema tom prostoru i misli da u Petrinji ima potencijala za buduće šahiste koji će kad se nauče braniti boje grada.

On je odvojio svoje slobodno vrijeme za tu misiju povratka šaha među petrinjsku djecu i čvrsto se drži tog puta. U pomoć mu uskače i Marin Fran.

“Šah izvanredno pobojšava memoriju, koncentraciju, logiku, razvija mozak. Kad je Gari Kasparov – jedan od živućih sinonima za šah dobio hrvatsko državljanstvo, htio je uvesti šah u osnovne škole.

I tu treba pripreme i fizičke i psihičke jer nakon tri sata igranja jedne partije koju sam nedavno odigrao, cijelo tijelo me je boljelo i imao sam osjećaj kao da sam satima kopao kanale,a ne igrao šah.

I sam želim još napredovati i položiti za Majstorskog kandidata. Župnik Josip Samaržija koji je trenutno predsjednik kluba je veliki igrač i zaljubjenik u šah. Teško ga je pobijediti, ali često se natječemo na treninzima.

Treninzi su ponedjeljkom i petkom od 20 -21 sat. Dođite i naučite igrati šah. Opreme imamo i nikad bolji prostor novoobnovljenog Hrvatskog doma” – kaže Marko Vujnović. Čovjek koji pokušava unaprijediti život u Petrinji na način crno – bijelog svijeta šahovskih figura.
Miroslav Šantek Cobra