Uzdiže se ta stambena zgrada visoko iznad petrinjskih krovova. Smještena u kvartu Brezje, na stotinjak koraka od samog središta grada, s osobnom iskaznicom na kojoj piše adresa: Augusta Šenoe 9.
Ona je jedna od gradskih simbola.Najviša zgrada. Petrinjski neboder. San sve petrinjske djece sedamdesetih i osamdesetih godina koja su se htjela provozati u liftu jer on je bio samo u njemu. Osjećaj urbanosti. Gradskog života.
Visine je šesterokatnice.Ima klasičnih pet katova i na krovu zgrade još dvije garsonijere, a uz njih su ljestve preko kojih se može popeti na krov garsonjerica i onda ste na sedmom katu. Iznad vas otvoreno nebo. A oko vas se rasula Petrinja na sve strane kud god pogled stiže.
Izgrađen je 1962. Puno duša je u njemu živjelo kroz sve te godine. Neki od nas su ga zvali i “Čujina zgrada”, jer u njoj je na trećem katu živio Čujo, neupitna gradska legenda, uz pokojnog Rexa, jedan od prvih petrinjskih punkera i jedan od mnogobrojnih ljudi petrinjske alternativne subkulture koji su ostavili svoj trag osamdesetih, a o kojima petrinjski povjesničari nikada nisu napisali niti jednu riječ.
Neboder je bio i dom Gordane Šelendić, pokojne profesorice književnosti koja je i sama pisala o njemu u lokalnom mediju, a također i poznate lektorice Božice Vuić. I još puno poznatih ljudi.
Preživio je ratna vremena. Bio je prilično narušen i ružan kad je dočekao slobodu, a i u postratnom dobu je žbuka gubila boju. Postajao je sve derutniji, a ni lift od rata nije radio. Sve do 2015. kad je puno stambenih zgrada ušlo u proces energetske obnove.
Tako je i neboder dobio dobru stiroporsku izolaciju i novu boju kojom je zasjenio sve druge zgrade. Doista je bio ijep, a čak je i lift ponovo proradio.
Ali njegovi originalni graditelji iz 1962. tada nisu u njega ubacili puno željeza koje bi moglo izdržati ozbiljniji potres, koji se, nažalost i dogodio i prodrmao njegove zidove ukrasivši ih opasnim pukotinama. Petrinjski neboder je od tog tragičnog dana umro.
Stanari su napustii svoje stanove. Svjetla su se ugasila. Zavladala je tišina i mrak u zaključanoj, napuštenoj zgradi.
Sve do nedavno, kad su odjednom došli radnici, ogradili prostor i krenuli u poprilično velik posao obnove ovog najvećeg stambenog zdanja. I tako smo danas, 2. listopada 2024. dobili priliku zaviriti u unutrašnjost nebodera i čitateljima portala Evo priče , pokazati što se točno trenutno radi i kako sve to izgleda.
Radove na obnovi izvodi tvrtka AGRAD PROJEKT, a direktor tvrtke Dino Vuljanko je došao danas obići gradilište, a u društvu je voditelja gradilišta Igora Rinkovića. Oni kažu da kad su preuzeli posao zgrada je imala žutu naljepnicu s potrebom konstruktivne obnove druge razine.
Zidovi su bili priično oštećeni i većina građana bi se bojala ući u ovakav prostor kad bi ga vidjela. Krenuli smo u statičko ojačanje zgrade, a to znači puno nove armirano betonske građe treba ugraditi u zidove zgrade koja ima čak 27 stanova.
Sve zidove stanova smo ogolili i dio po dio statički ojačavamo, a i podrumske prostorije su zahtjevan dio obnove. Radovi idu punom dinamikom i rok završetka radova je svibanj iduće godine – ako ne bude nekih nepredviđenih radova, ali sasvim sigurno, napravit ćemo ovu zgradu čvrstom i otpornom na potrese.
Ono što ova ekipa građevinara radi došli su obići i vidjeti ljudi iz vrha Države koji se bave ovom tematikom. Ministar graditeljstva i državne imovine Branko Bačić sa svojom desnom rukom Državnim tajnikom Domagojom Orlićem iz obližnjeg Siska i u pratnji domaćina zamjenika župana SMŽ, Mihaela Jurića i petrinjske gradonačelnice Magdalene Komes., obišli su neboder i uvjerili se uživo da sve ide kako treba.
I doista, vidjeli smo velik broj radnika koji se trude vratiti život ovom kultnom betonskom Petrinjcu i u njega vratiti stanare za neko novo i sigurnije vrijeme koje dolazi.
Miroslav Šantek Cobra