Na zidu hodnika, odmah čim se prođe kroz ulazna vrata, visi uokvirena fotografija povećih dimenzija. Nepoznati autor fotogograf, prije pedesetak godina pritisnuo je okidač fotoaparata i izradio crnobijelu fotografiju koja danas poprima umjetnički izgled.
Velika betonska zgrada, urbano zdanje građeno u bivšoj državi krajem šezdesetih, a pušteno u uporabu 1971. je namijenjeno ljudima starije životne dobi, a Petrinjci su ju oduvijek zvali – Dom penzionera.
Dio je to tada, nove, betonske Petinje. Pored nje je čuveni Petrinjski neboder, a sklop stambenih zgrada i kuglana u Šenoinoj ulici i prema glavnom gradskom Trgu i Turkulinove ulice ili na jug prema osnovnoj školi i fakultetu, tvorili su vrlo urbani izgled tog dijela grada.
U svakom slučaju, može se reći s potpunim pravom da je ta četverokatnica jedan od prepoznatljivih gradskih simbola, ali koja je kao i sve druge zgrade preživjela neželjene stvari. Prvo rat i okupaciju, a zatim i potres koji ju je potpuno ispraznio na duže vrijeme.
Ova potonja nevolja još uvijek svježe živi u sjećanju građana. Potresne scene starijih ljudi omotanih dekama kako sjede na hadnoći prosinačkog zubatog sunca ispred hitno evakuirane zgrade obišle su svijet.Ljudi su i helikopterom prebacivani u sigurnije krajeve, a tadašnja ravnateljica te ustanove je bila današnja gradonačelnica Magdalena Komes.
Godine su prošle od tog kobnog dana, a danas sredinom listopada 2024. , na samom ulazu u zgradu koji je ukrašen balonima, poredali su se djelatnici doma na čijem je čelu danas Damir Borić. Ispred zgrade se okupljaju mnogi uzvanici pozvani na svečano otvorenje Doma za starije i nemoćne osobe Petrinja. Mnogi građani su, također, dugo očekivali ovaj dan povratka članova njihovih obitelji natrag u Petrinju.
Kako to već red nalaže, prerezana je simbolično trobojna vrpca, a škara su se na ulaznim vratima uhvatili ravnatelj Damir Borić, župan sisačko – moslavački Ivan Celjak i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.
Zgrada je danas u vlasništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a osnivačka prava nad Domom danas ima Sisačko-moslavačka županija. Uslijedila je tiskovna konferencija na kojoj su se saznali svi podaci.
Što se tiče novca za obnovu zgrade tu stvari stoje ovako: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je prvo napravio konstrukcijsku, a zatim i cjelovitu obnovu i za to je utrošeno 2.779.485, 51 eura, a Sisačko – moslavačka županija je iz svog proračuna za inventar i opremu utrošila 454.083,75 eura.
Sve instalacije iz ovog ogromnog prostora su promijenjene, a postavljen je i optički kabal koji je u sve sobe uveo internet. Oprema koju je SMŽ nabavila je vrhunska. Sobe su lijepo opremljene novim namještajem i podsjećaju na studenstke domove. Zgrada ima veliki lift koji je stalno u pogonu i koji vozi i spušta s četvrtog kata i korisnike i sve potrepštine.
U prizemlju otvorila su se vrata lifta, a iza njih se ukazuje poznato lice – petrinjski novinar Antun Petračić Toto,provezao se malo katovima i razgledao sobe, a s njim je i korisnica Rahmana Šešerin, Petrinjka, koja je mirovinu zaradila radeći u Njemačkoj i već osam godina je korisnik Doma.
Doručak je u osam sati. Ima svega za pojesti. Onda se prošetam u grad do kafića na kavu. Ručak je u 12, večera u 18 sati. Kad mi je volja, onda idem spavati. Ovdje je sada sve novo i moderno i užitak je živjeti ovdje – veli Rahmana.
Penzioneri sjede mirno kao ptice na grani – u jednoj pjesmi Azre, spominju se ti stihovi. Ispred zgrade, na drvenoj klupi sjede dva korisnika u vrlo filozoskim raspravama. Jedan je friški. Novi korisnik koji je od rujna bio smješten u Topusko, a sad je ovdje. Želimir Kutleša je iz Siska. Nekad je imao svoj kafić, a većinu života, veli “krpa”.
No on je i moj kolega. Radio je kao novinar dopisnik omladinskog lista “Polet” krajem sedamdesetih – onih čuvenih novina koje su duboko upletene u promoviranje glazbenog pravca Novi val – tog doba. Zadovoljan je smještajem.
Kraj njega je u raspravi i čovjek iz Graduse Velike. Sumenić Nikola (81) je bio bravar . Radio i umirovio se u Gavriloviću. Prije petnaestak godina se razbolio i dobio gangrenu pa su mu odsjekli obje noge. Sad je u kolicima i njegova mirovina nije dostatna za Dom, ali kaže da Država doplati razliku. Hvali hranu nasuprot one koju je prije dobivao. U Domu je od 2016.
I Nikola je u pravu. Vrlo bitna karika ove mnogočlane ekipe – 68 je zaposlenih, a treba će ih još, su kuharice. Ekipa iz prizemlja zgrade koja svaki dan skuha puno obroka. I to ne samo stanarima Doma, već i drugim građanima.
Kroz uslugu „Pomoć u kući“ priprema i dostavlja obroke u Petrinji za oko 130 korisnika, 20 obroka dnevno isporučuje „Zakladi biskup Josip Lang“ dok 46 cjelodnevnih obroka (doručak, ručak, večera) pripremaju Domu za odrasle osobe Petrinja u Maloj Gorici.
Dom ima oko stotinjak dvokrevetnih, četrdesetak jednokrevetnih te jednu trokrevetnu sobu. Kapacitet ove zgrade u Petrinji je 188 korisnika, još 19 korisnika u ispostavi u Šašu, dakle ukupno 207 korisnika. Cijena smještaja za pokretne osobe, u jednokrevetnoj sobi u Domu za starije osobe Petrinja iznosi 510 eura, u dvokrevetnoj 490 i u trokrevetnoj 470 eura.
Za svaki stupanj njege cijena se povećava, sve do usluge za nepokretne osobe, koja se penje i na 800-tinjak eura. To je po novom cjeniku od 1. siječnja 2024.
Razliku između stare i nove cijene smještaja, korisnicima sufinancira Sisačko-moslavačka županija,a za one koji nisu u mogućnosti sami platiti cijenu postoji mogućnost sufinanciranja od strane države, preko Zavoda za socijalni rad.
Svemu ovome se najviše vesele čelni ljudi SMŽ. Župan Celjak kaže da je obnovom ovog Doma završena sva obnova Domova u cijeloj županiji.Taj ogroman i uspješno odrađen posao u suradnji s nadležnim Ministarstvom i Zavodom za mirovinsko osiguranje vidljiv je u Dom u Sisku i Domu u Glini.
U Domu u Glini su prošireni kapaciteti, uređena je zadnja etaža Doma zdravlja za korisnike koji su smješteni u Domu u Glini.Uskoro se očeuje početak rada Odjela za Alzheimerove i druge demencije. U Kutini je preuređen dio zgrade Doma zdravlja u Dom za starije. Nedavnoje otvorena i zadnja uređena etaža koju koriste korisnici iz Kutine za poludnevni boravak.
Dnevni boravak postoji i u Sisku baš kao i prostor za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, sve je to napravljeno za dorobit korisnika. Uz sve to nabrojano, treba spomenuti u ovoj priči i 166 izgrađenih kuća u tri umirovljenička naselja – 74 kuće u Glini, 35 u Sisku te 57 kuća u Petrinji koje se nalaze na dvije lokacije – u ulicama Ive Maline i Rudolfa Hercega.
Te kuće sada služe za smještaj ljudi koji su izgubili svoje domove u potresu, no kada njihove kuće budu obnovljene, ovi će objekti služiti kao moderna umirovljenička naselja – kaže župan Ivan Celjak.
A Petrinjci bi s ponosom mogli na sve ovo izrečeno nadodati, da ovaj nekadašnji Dom penzionera, a danas Dom za starije je najstarija zgrada takve namjene u cijeloj SMŽ.
Miroslav Šantek Cobra