U lijepa,suha, topla vremena godine sve je lako. Uvijek se na ravnini nasipa mogu vidjeti i susresti ljudi koji trče. Lokalni sportaši, rekreativci, oni koji pokušavaju skinuti kilažu – uvijek ih se nađe u dovoljnom broju.
No, čim jesen s maglama i prvim hladnoćama uđe u grad, njihov broj se drastično umanji, a kad zavlada ciča zima, tek one najhrabrije i najzagriženije možete sresti. A takvih nema puno.
Jednog vrlo hladnog prosinačkog mutnog i sivog popodneva, vidjeh kako mi ususret nailazi crna sjenka koja brzo izlazi iz izmaglice. Mladić u crnoj trenirci je lagano i brzo, kao jelen, projurio pored mene i zauvijek ostao zabilježen na memorijskoj kartici mog fotoaparata.
Bila je to jedna od šetnji uz Petrinjčicu pri kraju 2015. godine. Ali jučer se, skoro punih devet godina od tog slučajnog susreta, javno oglasilo Ministarstvo unutarnjih poslova zbog tog dečka. On se zove Igor Radošević i policijski je službenik Interventne jedinice policije Policijske uprave sisačko-moslavačke.
Susreli smo se u “Koliti”. To je naziv za nekadašnji dućan mješovite robe, smješten u maloj kući na samom kraju Srnakove ulice, na samom nasipu Petrinjčice i uz most. Odavno se u toj kući više ne prodaje kruh, mlijeko i ostale potrepštine, a niti se okuplja ekipa koja pije pivo ispred dućana.
Od 2016., ta kuća je pretvorena u malu vježbaonicu koju posjećuje poveći broj ljudi. Mnogobrojne “sprave za mučenje” su uredno poredane u dvije prostorije, a scenom dominira ogromna traktorska guma.
Pobogu – čemu ovo sve služi? – upitah Igora koji je ovdje godinama jedan od trenera u “Tjelesnoj revoluciji, jedan od ljudi koji svojim znanjem i iskustvom pomažu mnogim ljudima da ostanu ili postignu fizičku spremu koju su si zamislii.
A put do tog, naravno, nije lagan. Naravno da je moguće smršaviti na zadovoljavajuću razinu uz pravilan i redovan trening, ali ono što je još važnije od samog treninga je prehrana. Mišići se stvaraju uz vilicu i žlicu – odgovara uz osmijeh Igor na moje pitanje.
Igor je sportaš od glave do pete. I to od malih nogu. Od djetinjstva u karateu gdje je danas trener, završio je i Kineziološki fakultet u Zagrebu na kojem studentima predaje teoretski i praktički dio iz borilačkih sportova, a glavni posao mu je u policiji, gdje kolege iz interventne jedinice Policijske uprave Sisak kao voditelj specijalističke obuke upućuje u sve tajne borilačkih vještina, održavanja kondicije i svih stvari koje im trebaju u praksi.
Igor je 34 – godišnji obiteljski čovjek. Veli da je Petrinjac od glave do pete. Oženjen Draganom, bivšom stolnotenisačicom s kojom ima dva sina: Šimuna od pet godina i Jakša od sedam mjeseci. Dolazi iz kvarta Kaniža, a tamošnja ekipa je vrlo složna. On je inicijator “Kampa Kaniža” na Kupi, gdje se obitelji i prijatelji ljeti okupljaju već 19 godina i pokretač je mnogih pozitivnih stvari vezanih uz sport.
Ali ima i rana na njegovoj duši. Nedavno je posjetio grob svog prijatelja iz djetinjstva kojemu bi bilo isto 34 godine kao i njemu, ali ga je tragedija odnijela na ona drugi svijet. Dino Koljaja, prijatelj iz ulice, iz kvarta, sa sportskih terena je prije 15 godina smrtno nastradao od zaostale mine. Igor i njegovi prijatelji iz kvarta ga nisu i nikad ga neće zaboraviti i svakog zadnjeg dana siječnja odigraju revijalnu nogometnu utakmicu njemu na spomen.
Ali zašto je MUP pohvalio Igora? Zato što promiče sportski, zdrav način života. Nedavno je sa svojom obitelji otišao u posjet kod prijatelja Petrinjca Antonija Krsnika koji je u Budimpešti oženio Mađaricu, a kako se upravo tamo održavao maraton, Igor koji je s kolegama s posla po Hrvatskoj trčao manje trke, odlučio se drznuti i probati pretrčati 42 kilometra na potpuno nepoznatom terenu i nepoznatom gradu.
39.SPAR Budapest Marathon će pamtiti do kraja života, a sam grad mu se jako sviđa. Pridružio se masi ljudi – njih čak 10 tisuća koji su ovdje došli iz 39 zemalja. Uz dosta napora, uz adrenalin i ogromnu potrošnju kalorija – od preko 3500, došao je do cilja mrtav umoran, ali vrlo sretan i ponosan.
Za to “malo trčanje” mu je bilo potrebno 3 sata i 43 minute i na kraju je zauzeo 1041. mjesto. Tih 42 kilometra je prava sitnica. Kao da iz Petrinje krenete na kavu u Veliku Goricu. Na dvije noge, naravno.
Na cilju su ga dočekali članovi obitelji i prijatelji s prigodnim parolama na transparentu, gdje između ostalih i piše da je njihov tata superjunak. Našla se tu i hrvatska zastava usred Budimpešte s oznakom Petrinje, a tu zastavu mu dadoše petrinjske rukometašice.
Petrinja u Mađarskoj. Kažu neki da i riječ Kaniža dolazi iz vremena Austrougarske. Bilo kako bilo – njegovi klinci su pravu. On je superjunak iz Kaniže.
Miroslav Šantek Cobra