Petrinjci već stoljećima svoja posljednja, vječna počivališta pronalaze po petrinjskim brdima koja se izdižu iznad grada. Ususret samom Danu mrtvih, kada će sasvim sigurno na tisuće ljudi obilaziti groblja i posjećivati grobove njihovih najmilijih, odlučio sam ovog sajmenog dana, utorka, obići petrinjska groblja i vidjeti u kakvom su stanju.
Za potrebe takve reportaže, potrebno je i društvo koje zna sve podatke o toj materiji, pa sam tako s direktorom petrinjskog Komunalca, Željkom Tonkovićem, krenuo na put prema tim zapadnim, nekad vrlo vinorodnim brijegovima iznad grada na kojima se nalaze dva od tri gradska groblja.

Vozimo se uz strmovitu, najveću i najzahtjevniju petrinjsku uzbrdicu koja se uspinje prema predjelu nekadašnje Vile Gavrilović. Negdje, pred sam kraj uspona, putokaz pokazuje da moramo skrenuti udesno, na makadamski put koji nakon par stotina metara završava na zemljanom parkiralištu ispred ograde najstarijeg petrinjskog groblja – sv. Roka.

Sveti Rok je ujedno i površinski, a samim tim i po broju ukopa, najmanje gradsko groblje. Nalazi se, doslovce, okruženo šumom, kroz čije granje se može vidjeti grad u nizini. Sama pristupna cesta je nasuta i sada bez ijedne rupe i s lakoćom se prođe, a i trava između grobova je pokošena kao na nogometnom stadionu. Groblje je (kao i sva druga) potpuno ograđeno i samim tim sigurno od ulaska divljih svinja i drugih životinja u prostor.
Vožnja do sv. Roka je pravi užitak kroz zelenilo šume, koju, nažalost, remete hrpice uvijek novog smeća kojeg neodgovorni pojedinci odbacuju u čistu prirodu. Čim se hrpe počiste, ne prođe dugo vremena i pojave se nove, ali to je jedna posve druga priča.

Sa sv. Roka, skrećemo udesno prema prostoru samih ruševina Vile Gavrilović, gdje je Komunalac lancima fizički onemogućio pristup automobilima na nekadašnje parkiralište koje je, također, svakodnevno bilo mjesto odlaganja smeća. Užasna slika je nestala, ali netko je upravo friško na jednom mjestu polomio lanac, vjerojatno se pripremajući za noćni istovar smeća, a Tonković odmah telefonski poziva majstora da to onemogući i ponovo postavi lanac.
Vrhom brda Zebinac, dolazimo do drugog najstarijeg gradskog groblja s kojeg se pruža spektakularan pogled na Petrinju, Sisak, a kad je povoljno vrijeme i na Kutinu i Zagreb – sv. Trojstva.

Ovdje, na parkiralištu groblja zatičemo teški stroj Komunalca, kako ravna teren na rubu šume, proširujući na taj način već postojeće parkiralište. Nažalost i ovdje je bila gomila otpada koje je Komunalac uklonio i stvarno se postavlja pitanje, kakvi to ljudi odlažu gomile smeća na par koraka od samih grobova. Nemaju baš nikakvog poštovanja.

I ovo groblje je besprijekorno dobro očišćeno i pokošeno, a ono što će posjetitelje sasvim sigurno iznenaditi je zemljana cesta koja prolazi pored groblja, a koja je sada nasuta i sasvim ravna. S njom se se i provezli i spustili u sam grad u predjel Pigika i krenuli na istočna brda prema najvećem groblju – Centralnom groblju.

Ove godine će svi posjetitelji koji dolaze automobilima imati problema s pristupom groblju jer cesta s kojom se mora proći je Ulica Gromova, koja je upravo u fazi rekonstrucije i na njoj su u tijeku radovi. Građevinski strojevi su posvuda, promet se regulira čovjekom – semaforom, a prašina je posvuda u zraku. No, kad ove “muke” prođu, Petrinjci će dobiti potpuno ravnu cestu kakvu zamišjaju već puno vremena, a udari automobila u rupe će postati prošlost.
Tonković kaže da su s predstavnicima izvođača radova uspjeli dogovoriti da se ovaj dio ceste do groblja ovaj tjedan otvori za promet zbog Dana mrtvih, ali će odmah nakon Dušnog dana biti zatvoren. Također će, baš kao i svake godine, djelatnici Komunalca biti redari i pazit će na protok vozila koja će se kretati prema parkiralištima.

Stevo Petrović je poslovođa na groblju i kaže da su uspjeli sve pripremiti za prihvat puno ljudi. Upravo je u tijeku zadnja finalizacija, zadnji sloj šminke i sve je vrlo čisto, pokošeno i uredno. Čak se pazi da i lišće koje stalno pada se pokupi.
Cvjećara na samo groblju je također spremna s povećim brojem aranžmana i živog i umjetnog cvijeća, a zanimjivo je da postoji određen broj ljudi koji svake godine tradicionalno danima prije se najave i naruče točno ono što žele da im se napravi. Cvjećara će raditi do 17 sati.


Zbog lijepog vremena već ljudi dolaze u većem broju i posjećuju groblje, a i dalje se vrše ukopi. Kaže oko 320 godišnje. Ovdje je zaposleno dvadesetak ljudi koji održavaju 24 groblja.
Prošetali smo grobljem sv. Benedikta. Sve se bijeli od sitnog kamena nasutog po stazama između grobova, a ono što je potpuno novo je centralni križ, koji je potpuno nov.


U njegovu podnožju je betonska ploča na koju ljudi postavljaju upaljene lampione i sve to skupa tvori mističan ugođaj, pogotovo noću, kad ljudi odu s groblja, a iza njih ostaje samo plamen u noći.


Susreli smo i građane koji su zadovoljni održavanjem groblja, a zatim smo se popeli na susjedni brijeg gdje se nalazi pravoslavno groblje sv. Nikole. I ovdje je sve besprijekorno uredno, a ovo groblje je specifično zbog velikog broja zidova čempresa koji su svi odreda uređeni i srezani u ravninu. I ovdje su posute staze sitnim bijelim kamenčićima, a i crkva sv. Nikole je potpuno obnovljena.

S ovog mjesta se može vidjeti kako se širi groblje sv. Benedikta prema istoku. Još jedna poveća parcela se zeleni spremna za izradu novih grobnih mjesta i to u bliskoj budućnosti.

Sam direktor Tonković pohvaljuje sve zaposlenike Komunalca koji su se doista potrudili da ova posljednja počivališta Petrinjaca na njihov dan zabljesnu u potpunoj čistoći i urednosti. Naravno, to ne znači da su ostale dane zapuštena. Ovdje se doista radi i pazi na svaki detalj.
Miroslav Šantek Cobra