Ni na nebu ni na zemlji. To je kratka rečenica, fraza koja se može upotrijebiti u mnogim životnim situacijama. Pa tako i u Goranovoj. Jer tamo gdje Petrinja prestaje biti geografski ravna i počinje se uspinjati uz brdo Pigik, tu počinje i završava i svaki njegov dan života.
A on je vrlo ispunjen. U prostranom dvorištu jedne sporedne, pomalo skrivene ulice u koju čovjek može doći samo s jasnom namjerom tražeći nekoga, širokim zelenilom kojeg treba često i naporno održavati, trče pseće šape u tolikom broju kakav se rijetko gdje može vidjeti u građanskim kućama.
Te šape su bez ikakve sumnje jedna od njegovih životnih ljubavi. Naravno, on ne zna, a i ne može točno objasniti zašto je to tako. To je jednostavno tako.
Čovjek u životu ima dvije ljubavi. Jedna mu kuha, a druga mu je sudbina. Tako je na prvom albumu sarajevskog pop rock fenomena nazvanog Soldatski bal, grupe Plavi orkestar u jednoj pjesmi prije 40 godina pjevao njihov pjevač – Saša Lošić.
Goran uz svoju obitelj koja je bezrezervno na prvom i neupitnom mjestu, također ima dvije svoje ljubavi. A one zahtijevaju puno odricanja, ali donose i puno zadovojstva i sreće, toliko jednostavnih, a prijeko potrebnih stvari svakom čovjeku.
U toj kući, vrlo često ili potpuno nema noćnog spavanja ili se spava na kratke mahove. Jer u hodniku zna biti mjesecima od sedam pa do devet malih, tek rođenih, tek okoćenih malih usta koja sisaju majku, ali i koja rade slatku buku i trebaju i zahtijevaju česte obilaske i ljudsku pomoć.
Odgovoran je to posao i neodloživ zadatak. Ali i u tim trenucima gluhe noći kad grad spava dubokim snom, znaju se dogoditi nekakve spontane, iznenadne i potpuno neočekivane eksplozije u Goranovoj glavi.
Tada brzo krene do prvog praznog papira, trudeći se da ne izgubi iz sjećanja nadošle riječi, skup slova koje treba zapisati, zaustaviti i pretočiti, skovati u neki stih koji će se kao cigla poslije uzidati i postaviti na svoje mjesto u cjelini neke buduće pjesme.
Da, Goran je uzgajivač tih velikih, ogromnih pasa – bernardinaca, koji kad su male bebe, a opet iz dana u dan vidljivo i brzo rastu, izgledaju tako slatko i primamljivo u toj mjeri da bi svako dijete poželjelo ući u to dvorište, uzeti tu krznenu crno, smeđe – bijelu neodoljivu igračku i odnijeti je svome domu.
Čak 32 psića je Goran do sada uzgojio, a oni su svoje nove vlasnike i život pronašli na adresama daleko od Petrinje, najviše u Sloveniji. Teški su to trenuci rastanka od tih malih bića, koja, doduše, ostaju zauvijek u digitalnom obliku u Goranovom životu jer pri prodaji on zahtijeva da se ostvari dogovor o njihovom daljnem zdravom i ugodnom životu i novi vlasnici mu šalju fotografije pasa u novim domovima i obiteljima.
Tada mu je srce ispunjeno, a duša mirna. Ponekad, kad ga put nekim poslom nanese u te krajeve i osobno obiđe neke od tih psića koji ni krivi ni dužni ne znaju da su u vrijeme brige oko njih, nastali i poneki stihovi koje pjevaju mnoga usta na koncertima ili privatnim feštama.
A ti stihovi koji dolaze iznenada u vrijeme i na mjestu kad se njima prohtije pojavljuju su u njihovom finalnom obliku, kao stvorena, sročena pjesma, Goranova druga ljubav. Ali besmrtna, trajna i postojana kad ugledaju ukoričenje neke tiskovine ili u njegovom slučaju, pošto se odlučio za pisanje tekstova za pjesme koje će neki glazbeni sastav ili pojedinac otpjevati, snimljena i objavljena pjesma, “puštena” u život. U let do uha slušatelja.
O samim vrstama glazbe i kompozitorima, sviračima, aranžerima i pjevačima koji su utkali njegove stihove u melodiju se može govoriti samo sa strane glazbenog ukusa slušatelja pojedinca, a stara uzrečica kaže da se o ukusima ne raspravlja i da svaka roba ima svoga kupca.
Dok je ovog svijeta, ljudi će slušati i pjevati pjesme koje netko mora i napisati. Upiše li se u internetsku tražilicu ime Goran Orešković, može se pronaći puno podataka i informacija o suradnji ovog Petrinjca s mnogim pjevačima, sastavima i raznim glazbenim festivalima na kojima su se prezentirale njegove pjesme.
U njegovoj bilježnici je već preko dvije stotine tekstova, što uglazbljenih, što spremnih i ponuđenih za istu rabotu i vremenom je Goran postao najplodniji petrinjski, a i puno šire autor u ovoj vrsti posla i umjetnosti.
Logičan slijed, idući potrebni korak je, naročito nakon najnovijih planova suradnje s doista popularnim pjevačima gdje se može zaraditi i dobar novac – izrada mjesta gdje bi svi zainteresirani, što građani, što menadžeri, što kompozitori i pjevači mogli imati uvid u svo njegovo stvaralaštvo sa svim potrebnim informacijama i ponudom tekstova – izrada web stranice.
Nekog web mjesta koje je samo njegovo i koje ne može niko ukinuti, kao što se može, recimo, bilo koji profil na društvenim mrežama, na kojima je Goran do sada bio aktivan i koje su i dalje savršen besplatni marketinški alat.
Ali svatko, tko se misli ozbijno baviti nekim poslom, jednostavno mora imati kvalitetnu web stranicu. Odabir za ovaj posao je pao na Petrinjca Ivicu Rajkovića, vlasnika firme IT Rajković.
Ivica je iskusna osoba s povećim stažom izrade web stranica (ovaj link vodi na stranice IT Rajković –https://www.it-rajkovic.hr/ ) i uz zajedničku suradnju i rješavanje svih zamisli i želja, Goran je postao vlasnik web stranice i sada sav njegov prošli i budući rad dobija visoku dozu profesionalnosti, baš onako, kako se to i zahtijeva u svijetu biznisa bilo koje vrste.
Goran je izrazito zadovoljan obavljenim poslom. Otvara se nova stranica njegovog života i stvaralaštva. Kaže da već sam ubacuje sadržaj i “igra” se ovom novom igračkom koja mu daje nove ideje i energiju za novo stvaranje. Njegova web stranica se sada, (dok ju Google roboti vremenom ne prepoznaju i učine vidljivom u upis u tražilici) nalazi na ovom linku:https://www.goranoreskovic.eu
Miroslav Šantek Cobra