Noćni čuvar ovdje je okružen tišinom i pustoši. Ispred njega su u mraku ogromne hrpe nečijeg srušenog života i uspomena i strojevi vrijedni milijune eura koji se sjaje u noći. Tamo u daljini trule barake nekadašnjeg naselja Mala Gorica koje je danas u pravom smislu riječi grad duhova. Tek rijetki promet koji noću teče prema Petrinji ili Zagrebu narušava tišinu Male Gorice, sela u sastavu Grada Petrinje, koja je određena da ostatke građevina razorenih potresom zbrine i pretvori u iskoristvu masu.
S jutarnjim svjetlom, zaštitarska služba prepušta svoje mjesto djelatnicima petrinjskog komunalnog poduzeća Komunalac, koje upravlja ovim mjestom koje je smješteno na državnoj zemljišnoj čestici, a koje se pravno i službeno naziva Privremeno skladište građevinskog materijala Mala Gorica. Radi se o području za koje mnogi građani ne znaju da uopće postoji jer je dislocirano od same Petrinje, a i skriveno od pogleda s prometnice Petrinja – Zagreb.
Ali ovdje se, od kako se dogodio potres neprestano radi. Uklonjene zgrade negdje moraju biti zbrinute i tako već duže vrijeme se na ovom mjestu dovozi građevinski otpad koji se prerađuje, razvstava i ponovo upotrebljava. Kako političari vole u svojim izjavama koristiti riječ sinergija, ovdje se to značenje, doista i može opravdano izreći.
Naime, sama Država, preciznije rečeno, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je ostvario sjajnu suradnju s Gradom Petrinja, gradonačelnicom Magdalenom Komes i petrinjskim Komunalcem.
Sklopljen je ugovor temeljem zaključka Vlade RH s Gradom Petrinjom i trgovačkim društvom Komunalac Petrinja d.o.o., u vrijednosti od 11 i pol milijuna eura namijenjenih zbrinjavanju građevinskog materijala nakon rušenja potresom oštećenih zgrada, a koji će se reciklirati, kao i materijala koji se dalje ne može reciklirati, nego će se odložiti na odlagalište otpada.
Cijelu ovu odličnu poslovnu priču u potpunosti financira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a to konkretno znači da se iz tog projekta osim strojeva, financira i opremanje prostora skladišta te trošak radne snage. Tako je Komunalac prije sedam dana preuzeo na sebe taj odgovoran i velik posao zbrinjavanja i prerade građevinskog materijala kojeg su do sada odrađivale privatne firme (Komunalac je zaprimao materijal i upravljao prostorom od prošle godine), a kako stara poslovica kaže da bez alata nema zanata, Fond je u potpunosti platio najmodernije strojeve za ovakvu vrstu posla koji danas postoje na tržištu i predao ih Komunalcu.
Ovo je najveći poslovni uspjeh u smislu nabave strojeva ikad u povijesti ovog petrinjskog poduzeća, jer toliki novac sami nikad ne bi mogli imati. Tako su na ovoj dojučerašnjoj pustopoljini ove godine počeli pristizati strojevi koji će se u skoroj budućnosti u potpunosti kompletirati: čistilica, utovarivači i bageri, traktor, kamion s prikolicom koji prevozi strojeve, drobilice glomaznog otpada i kompaktor za deponiranje otpada na odlagalištu.
Prosinci sami po sebi, obično donose završetke godišnjih poslova i zbrajanje računa, ali ovdje poslovna priča samim krajem kalendarske godine tek započinje. Kako to, ustvari, izgleda na terenu?
Na ulazu u ovo poveće područje koje iznosi 46 tisuća kvadrata su kontejneri, a u jednom od njih za stolom s računalom i ekranom na kojem su snimci videokamera sjedi djelatnik Komunalca Anto Tadić koji radno mjesto dijeli i s još jednim djelatnikom Markom Gavranovićem . On upravo ima posla jer je u prosotor privremenog skladišta stigao ogroman kamion prepun građevinskog materijala.
Antun važe težinu kamiona s teretom, sustavom kamera pregledava sadržaj kamiona jer se ovdje dovozi isključivo samo građevinski materijal:cigla, crijepovi, beton, tzv – šuta, bez primjesa smeća. Ako ima željeza i drveta ono se separira, ali smeću nije dozvoljen unos.
Kamion je dovezao lokalni privatnik iz Novog Selišta, Ivica Letica, a već ovim ranim jutrom on je dovezao materijal s nekog potresom srušenog objekta iz sela Tišine kraj Siska. Dobija potpisanu potvrdu i kamion odvozi na radilište gdje će materijal preuzeti i preraditi strojevi namijenjeni toj funkciji. On dnevno preveze više tura materijala, a dnevni prosjek je prihvat oko desetak kamiona, što je neupitan znak da se obnova i dalje provodi.
Materijal iz kamiona su prihvatili “strojari”. To su ljudi koji su posebno obučeni za rukovanje ovim skupim i midernim strojevima – Miroslav Marinović i Stipo Davidović. Oni rukuju strojevima koji drobe i separiraju građevinski materijal, a treći djelatnik Ivan Kett, sve to nadzire i po potrebi ručno razdvaja željezo i drvo iz samog procesa.
Kad se obavi taj posao, prerađeni materijal je spreman za daljnju upotrebu. On prvenstveno služi za zasipanje prostora gdje su uklonjene građevine stradale u potresu, a može se i otkupiti po vrlo povoljnoj cijeni. Zainteresiranih kupaca ima. Ponajviše raznih građevinskih firmi kojima je potreban takav materijal. Treba napomenuti da se na ovo spremište dovozi građevinski materijal nastao zbog posljedica potresa iz većeg dijela Sisačko-moslavačke županije, osim područja Gline i Vrginmosta.
Također, i svi građani mogu besplatno ovdje dovesti građevinski materijal, ali bez smeća i samo onaj koji je nastao posljedicama potresa. Svakim radnim danom i subotom od 7 -17, ovdje se može deponirati.
Ovim ljudima nije baš lagano i jednostavno raditi u ovkavim uvjetima ispod otvorenog neba u blatu i hladnoći, ali oni su na to već naviknuli. Dok za gablec u malom predahu između drobljenja Miroslav Marinović jede burek koji miriši na svježem zimskom zraku, drugi strojar je vrlo osebujna osoba i čisti dobitak za Komunalac.
Kao što u nogometu klubovi otkupljuju igrače i traže najbolje, Stipo Davidović ima u nogama puno utakmica. Već dvadesetak godina barata raznim vrstama drobilica po slovenskim autoputevima i radilištima. Roditelji su mu iz Jajca u Bosni, a on je odrastao u Sloveniji. No, ljubav ga je dovela u Petrinju. Zaljubio se u jednu Petrinjku i doselio u Mošćenicu. Sad je Petrinjac, a zadovoljan je početkom posla u Komunalcu. Prvog dana posla preradio je 300 tona materijala, a za ove drobilice kažu da su puno bolje i novije od onih s kojima je radio u Sloveniji.
S poslom koji nije uobičajen za Komunalac, ali potres je izmiješao novi špil karata i tako dodijelio posao ovoj firmi je zadovoljan i direktor Željko Tonković. Njegovi ljudi su se ovdje snašli, prihvatili posao i odlično ga odrađuju.
No, ovo je tek početak sjajne poslovne priče. Uskoro se ovdje počinje asfaltirati pristupna cesta, parkiralište i graditi nove zgrade skladišta. I prostor će dobiti u cjelosti noćnu rasvjetu, ogradu i biti pokriven sustavom videonadzora. Ova priča je probila i lokalne uvjete. U rukama mu je papir stigao s državne televizije koja će, odmah nakon Nove godine, doći ovdje i napraviti televizijsku reportažu koju će vidjeti milijuni ljudi.
Željko veli i da se sprema jedan potpuno novi projekt koji nema veze s drobljenjem i preradom građevinskog materijala i koji će odjeknuti u Hrvatskoj jer će biti važan za cijelu Državu. Ali o svemu tome kad dođe vrijeme saznat ćete, naravno, na portalu Evo priče.
Miroslav Šantek Cobra