Hladnoća pritiska subotnju noć, a ispred sportske dvorane OŠ Mate Lovraka, počinju se u većem broju parkirati automobili. Njihovi vlasnici nisu došli odraditi sportski trening ili pogledati neki sportski susret. Razlog dolaska ovdje je potpuno drugačiji – pomoći Petrinjcima koji su ušli u zlatne godine života i kojima je potreban neki prostor u kojem bi se mogli družiti.
Ova humanitarna ideja potiče izvorno iz krugova udruga koje se bave problemima građanskog života, a kako se čini, ideja će biti i ostvarena. Naime, u Centru novog života na Sajmištu postoji poveća kontejenrska jedinica koja je sada prazna, a koju bi trebalo opremiti namještajem i opremom za druženje starije petrinjske ekipe.

Plesni klub Petrinia je odlučio u tu svrhu djelovati i svoj tradicionalni plesni program – Novogodišnji bal koji je uvijek humanitarnog – donatorskog karaktera, ovog je puta posvetio ovom plemenitom cilju. U tu rasplesanu priču se na najbolji mogući način uključio i sam Grad Petrinja i došlo je do vrlo impresivne suradnje pri organizaciji ovog događaja koji je bio javnosti najavljen i preko portala Evo priče.

Na ulazu u dvoranu je stol s kutijom u koju se ubacuju donacije od 5 eura, a s obje strane igrališta koje je pretvoreno u plesni podij su postavljeni stlovi za goste koji su donirali 30 eura po stolici. Sav prostor izgleda vrlo glamurozno – nešto što se oduvijek može vidjeti na događajima koje organizira Plesni klub Petrinia, a ovog puta su se posebno potrudili.

Kad se u ovoj priči kaže glamurozno – to ne znači uložene hrpe novca u dekoraciju, već pametno iskorištene skromne mogućnosti koje se uz dobru ideju mogu pretvoriti u upečatljiv prostor. Svijeće na stolovima, ukrašeni borovi i gomile sitnih svjetlucavih ukrasa dominiraju prostorom, a sve to upotpunjava i definira moćna rasvjeta i zvuk.

Petrinjski gradski majstori za ozvučenje – Ivo Sanković i doktor Pavelić na mnogim drugim događajima isporuče kvalitetan zvuk s onim čim imaju, ali ovdje je potreban vrlo zahtjevan spoj rasvjete i zvuka, gdje treba puno kvalitetnija i skuplja oprema, a nju uz iskustvo ima samo Željko Pavlin iz Siska. Cjelokupna slika i zvuk su na kraju vrlo impresivni i doista se može reći – glamurozni.

Dolazi i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes s poklonom za osmogodišnje petrinjsko glazbeno čudo kojem je ovdje omogućen prvi javni nastup u životu – Bartolu Radošu, kojem je poklonila knjigu: Velika enciklopedija glazbe. Bartol je ove večeri vrlo uzbuđen i odavno spreman za pokazati Petrinjcima što zna, a oni su ga tijekom njegovih klavirskih bravuroza i nagradili povećim pljeskom.

Kako to već red zahtijeva uz zahvale svima što su omogućili ovaj dah glamura u postpotresnom gradu, okupljenima se obratila predsjednica Plesnog kluba Petrinia, Natalija Antić Bjelac, a zatim i gradonačelnica Magdalena Komes. Obje su vrlo zadovoljne suradnjom na ovom donatorskom događaju, a kad se sve donacije zbroje, Komes kaže da će Grad Petrinja dodati ostatak novca koliko bude trebalo i da će Klub umirovljenika ugledati svjetlo dana.

Također i članovi Ceha frizera i kozmetičara Petrinja, Glina i Topusko su se uključili u akciju s određenom donacijom novca, a obećali su i da će u budućnosti kad Klub umirovljenika proradi, svaki mjesec davati bonove za njihove korisnike, za njihove usluge – veli njihova predsjednica Vlatka Pavičić Šimić.

Nakon toga na plesni podij stupaju “Zlatni plesači za za zlatnu dob” – kako se i nazivao donatorski dio Novogodišnjeg bala. Četrdesetak plesača je u oko sat i pol vremena izvelo program kakav se baš i ne može vidjeti i u puno većim gradovima od Petrinje.

Uz Bartola Radoša na klaviru, publici je zapjevala i Iva Šimić. Bez sumnje ova mlada Petrinjka zna izuzetno dobro pjevati, ali u tome ne vidi svoju sigurnu budućnost. Ova glazbena diva, kako lokalni ljudi koji su je čuli vole reći za nju je studentica prve godina medicine. Veli da joj ide dobro za sad. Jednog dana bit će liječnica.

Sav taj sudar svjetla zvuka i rasplesanih ljudi na podiju je doista stvorio sliku kratkotrajne profinjenosti. Malo glamura u ova teška, postpotresna vremena. Baš ono što ovom starom gradu Petrinji i treba. Kao da kaže – nema predaje.
Miroslav Šantek Cobra

















