Sinoć je gradom zalepršao snijeg. Tek onako, samo da pokrije tankim slojem gradske ulice i krovove. Nema on namjeru ostati dugo. Nisu to više one nekadašnje snjegovite zime u kojima mjesecima snijeg ispod nogu škripi. Druga su vremena.

Ni Petrinja nije više ona ista kao nekada. Ne može ni biti. Sve se u životu mijenja. I ovdje, ove bijele zimske noći u kojoj nema prolaznika već samo tišina i fin, jedva čujan zvuk pahulja koje padaju, otkriva se prizor novog grada koji se rađa.

O Petrinji možete razgovarati i voditi polemike danima i noćima. Što je napravljeno, a što nije. Što se može popraviti, što dodati. Ali ne možete ju, pa ma kakva ona bila ne voljeti. A ona će biti ponovo lijepa.
Miroslav Šantek Cobra