Kad se ugase svjetla automobila, koji se rijetko u ovako velikom broju parkiraju uz cestu koja završava u zelenilu i podnožju brda, a naziva se Zeleni brijeg, mrkli, teški, crni mrak, proguta i vozača i putnike. Sve se pretvori u crnu masu u kojoj, kad se čovjek malo primiri i utihne, može čuti kako teku lokalni potočići koji se ulijevaju u rječicu Petrinjčicu koja je na par desetaka metara daleko i koja je ovdje još uvijek divlja, slobodna i neukroćena nasipima.
Teško da je ekipa iz Sisačko – moslavačke županije mogla naći bolje mjesto od ovoga, s naumom gradnje centra koji bi prezentirao ljepotu biljnog i životinjskog svijeta s kojom ovaj kraj ne oskudijeva.

I tako je tu, na brdašcu pored same Nove bolnice u Petrinji izgrađen Natura centar SMŽ – dragulj cijelogh kraja, pravnim jezikom rečeno – Edukacijsko-prezentacijski centar NATURA SMŽ u Petrinji mjesto je u kojem možete osjetiti, doživjeti i upoznati prirodu, fine strukture koje povezuju i omogućavaju kontinuitet života.U Centru gledamo, čujemo, vidimo prirodu, ali i otkrivamo ono što nam je nepoznato, te učimo kako mi možemo biti bolji dio te prirode.

Sve o izgradnji i sadržajima ovog centra može se pronaći na ovom linku https://natura-smz.com/ , a po drugi put, Natura Centar SMŽ je bio organizator manifestacije Noć muzeja, koja je ovdje nazvana MRAK – MAKRO – MIKRO.
Sve one misli koje prolaze kroz glavu svakom organizatoru nekog dođaja, a koje preispituju strahove – hoće li se uopće netko pojaviti na vratima, ovdje su se brzo rasplinule. Čim su se službeno u 18 sati vrata centra otvorila, već su nahrupili posjetitelji koji su iz mrklog mraka uletjeli u sudar moderne tehnologije i multimedije s pričom vodiča koji posjetitelje upoznaje s onim što su pripremili.

A ono što se moglo vidjeti je vrlo impresivno i neuobičajeno za samu Petrinju, ali i cijeli ovaj kraj. Na ogromnim ekranima mogu se vidjeti noćne snimke životinja našeg kraja koje je snimila kamera zavezana za drvo, pa su se tako, kao na nekom filmskom platnu izredali i prodefilirali potpuno opušteni, mrtvi – hladni, predstavnici veprova, srna, zečeva, jazavaca, dabrova, pa sve do čopora vukova.
Tu su i interaktivne naočale koje posjtitelje vode prirodnim bogatstvima SMŽ, ali i ispod površine drevnih mora koja su nekad prekrivala ovo područje. Sve je ovo vrlo zanimljivo, prvenstveno djeci, ali i odraslima. Tu su i makro fotografije biljki i gljiva, a i soba opremljena mikroskopima i mikroskopskom kamerom koja sliku prebacuje i prikazuje na velikom digitalnom platnu.

Uzorak barske vode gledan pod ovim velikim povećanjem otkriva žive organizme koji se kreću. Žive. Jednostavno vrlo zanimljiva i primamljiva stvar. S ovim ogromnim i nenadanim posjetom je jako zadovoljna ravnateljica ove ustanove Dragica Vugić. Kaže da je prepoznatljivost centra i posjeta ovom prostoru sve veća i sve više ima planova za daljne unapređenje centra, gdje se upravo radi na nabavci još moderne opreme i smišljavanju novih sadržaja.

Ono što je vrlo zanimljivo je spoznaja da je puno Siščana “potegnulo” do Petrinje, a dosta njih je za događaj saznala i preko objava na portalu Evo priče. Irena Pavlić je dovela unuke Adrijana i Lovru. Irena ne propušta Noći muzeja i dosta zna o svim događajima koji se nude u Sisku i Petrinji, a ovaj u Petrinji joj se činio najboljim izborom. I nije se prevarila. Prvi put je ovdje i ima samo riječi hvale za sve što je vidjela i doživjela.

Marijana Tomić Marković je također s prijateljicom i djecom iz Siska došla u Petrinju i nije požalila. Ostala je ugodno iznenađena svim što je vidjela i jednostavno kaže da je ovo sve – super fora.
Bilo je tu i roditelja koji imaju puno djece u obitelji. Marin Fran je doveo čak četvero malih posjetitelja koji su, baš kao i sva djeca koja su ušla u ovo zgradu fascinirana viđenim. Sve se bitno popravlja i unaprjeđuje od našeg zadnjeg posjeta centru – kaže Marin.

No, kao što je među čitateljima portal Evo priče poznat po jedinstvenim temama, tako smo i ovdje pronašli priču koja se ne može doživjeti svaki dan. Među svom tom rastrčanom mladosti i nasmiješenim licima, jedno od njih krije posebno uzbuđenje.

Na mjestu gdje se danas nalazi Natura centar SMŽ, u istim zidovima se nalazila, pomalo dislocirana okružena gustom šumom Upravna zgrada medicinskog centra Petrinja. U njoj je Marija Dujnić bila voditelj računovodstva sve do početka Domovinskog rata, a onda je zbog tih ratnih zbivanja morala napustiti i svoje radno mjesto i Petrinju.

Ali i s prvom prolivenom krvi i ranjenicima iz obližnjeg sela Pecki, usred te prilično opasne ratne zone, došla je s kombijem po dokumentaciju bolnice koju je prenijela u Sisak na sigurno.

A kad se rat završio, vratila se u Petrinju, ali ova zgrada više nije bila u funkciji. Propadala je i šuma ju je počela gutati, a onda se pojavilo vodstvo SMŽ i odlučilo ovdje sagraditi ovaj centar. Marija je sa suprugom Josipom dolazila iz daljine gledati kako napreduju radovi na centru, a ove noći je odlučila ući u nju. I ostala potpuno iznenađena. Nije mogla ni zamisliti da će prostorije prepune papira i dokumenata zamijeniti ovaj spoj prirode i digitalne tehnologije.

Svaka čast za ovu zgradu i samu ideju. Sve je ovo jako dobro – veli Marija. A ljudi su dolazili cijelu noć. Sve dok u jedan ujutro sve nije utonulo u mir i tišinu Zelenog brijega.
Miroslav Šantek Cobra