PRIČA JE UVIJEK ISTA. Netko, negdje i u ovom trenutku dok čitate ovaj tekst, razmišlja gdje bi mu bilo najlakše odbaciti hrpetine smeća koje je skupio u svojoj kući. I usput, ako je moguće, još proći neopažen, i naravno, da ga nitko ne vidi i prijavi nekome, pa da ga “opale po džepu” zbog odbacivanja smeća na mjesto koje nije za to predviđeno.
ALI, NAŽALOST, TAKVIH POJEDINACA IMA. I uvijek se građani pitaju kad svojim očima uživo ili u zadnje vrijeme na društvenim mrežama ugledaju hrpe smeća u čistoj prirodi,šumama, rijekama, ali i u samom gradu. Nađe se svega po površinama gdje nitko ne živi i gdje se rijetko prolazi, a sve to na kraju netko sanira. U većini slučajeva gradska tvrtka Komunaalc Petrinja, ali i savjesni građani pokupe smeće, a nerijetko se takvi građani udruže u poveće grupe i naprave akciju čišćenja. I tako se sve vrti u krug.
ALI NEDAVNO SE U PETRINJI DOGODIO JEDAN ZANIMLJIV SLUČAJ OKO TAKVE SITUACIJE. S prvim mrakom, na zemljani prostor koji okružuje asfaltnu podlogu povećeg promjera jer se na tom mjestu nekad nalazio Autobusni kolodvor Petrinja od kojeg, osim tog asfalta nije ostao nikakav trag, mnogi su počeli dovažati velike količine smeća, ne mareći što je to mjesto prometno vrlo frekventno, pogotovo u vrijeme kad je zbog radova bila zatvorena Turkulinova ulica.
RUŽNE GOMILE SU SE VELIKOM BRZINOM POVEĆAVALE. Baš svaki vozač koji se tim putem provezao mogao se samo zgroziti viđenim prizorom. Nešto se moralo poduzeti. Direktor Komunalca Željko Tonković je često u svojim javnim nastupima apelirao na neodgovorne građane da ne rade takve stvari, da za sve postoji mjesto, da to nagrđuje sliku grada i kvalitetu života. Govorio je i da uvijek treba raditi na prevenciji i stalno educirati građane o takvim stvarima, ali ovdje je kap prelila čašu. Činilo se da će, ako se nastavi takvim tempom, smeće za mjesec, dva potpuno progutati prostor nekadašnjeg kolodvora.
KOMUNALAC JE OČISTIO PROSTOR. Sve je ponovo bilo čisto i spremno za novi napad smeća od strane nepoznatih vandala, ali kad su se natrpali i dovezli na mjesto na kom su mislili baciti smeće, ugledali su tablu koja obavještava da je na tom mjestu zabranjeno bacati smeće. Preko tog upozorenja su prešli sa smiješkom, ali kad su na banderi vidjeli znak kamere i obavijest da je prostor pod videonadzorom, okrenuli su se i više se nikada nisu vratili. I tako je par tabli obavijesti i upozorenja “očistilo Autobusni kolodvor”.
Miroslav Šantek Cobra