HAJRO STOJI NA ULAZU I SVAKOME GOSTU koji otvori vrata i iz kišne petrinjske noći uđe u suh prostor Hrvatskog doma pruži ruku i s osmijehom kaže – bujrum. On im je tim turcizmom koji se stoljećima ustalio u svakodnevnom govoru u Bosni i Hercegovini, zaželio dobro došlicu.
HAJRO – PUNIM IMENOM, HAJRUDIN KULAŠIĆ je predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Petrinje, koje se izabire glasanjem svake 4 godine, a u Petrinji postoji 274 osobe s pravom glasa. Ove večeri su se okupili radi malog slavlja i neformalnog druženja. Prije 33 godine. Prvog dana ožujka 1992., u sam osvit velikog rata na tim prostorima, ta zemlja koju mnogi po ljepoti uspoređuju sa Švicarskom – Bosna i Hercegovina je proglasila svoju nezavisnost i dan danas živi.
NA GLAVNOM STOLU SJAJE SE PREDMETI NAMIJENJENI UŽIVANJU. Kao iz palače sultana Sulejmana Veličanstvenog koji je kroz televizijsku seriju prije petnaestak godina ušao u domove milijuna ljudi, ukrašeni pribor za mljevenje, pripremu,kuhanje i ispijanje crne turske kave, jednostavno čovjeka mami prepuštanju tom užitku. Dugom ispijanju kave u dobrom društvu.
AKO SE ČOVJEK PROŠETA I OVE KIŠNE NOĆI PETRINJOM, naići će na mnoge fizičke dokaze utjecaja Bosne u gradu. Dolje,prema jugu i putu prema granici, u toj najvećoj ulici koju krasi ime Stjepana Radića, nalazi se gradski kvart Majdanci, čiji su straosjedioci davno doselili iz Bosne u Petrinju, a u današnje doba nakon rata u Bosni i Hercegovini, dosta ljudi je iz tih krajeva doselilo u Petrinju i postali su Petrinjci.
VEĆ DUGI NIZ GODINA UZ PETRINJSKE PJESME na raznim feštama, može se čuti i pokoji sevdah koji je duboko ušao u petrinjsko biće. Uz Sivu maglu i Oj Petrinjske uske staze, često se zapjeva i U tom lijepom gradu Višegradu i slične. Večeras glazbenici uživo sviraju staru pjesmu Nedžada Salkovića – Ne klepeći nanulama, a stihovi pjesme – Stajao sam kraj mezara i umrlu majku zvao, nosio joj dar od srca, ali joj ga nisam dao… nanose suze na oči ljudima koji sjede i pjevaju zajedno s tim bendom – „Čuvarima uspomena“ i Mehmedom Goraždom.
TO POTVRĐUJE I MIHAEL JURIĆ, zamjenik župana SMŽ,koji i sam kaže da njegovo prezime dolazi iz te susjedne zemlje, a s položaja na kojem se trenutno nalazi, kaže da svakome tko dođe u županiju preporučuje da vidi i posjeti impozantnu džamiju na sisačkoj Željezari. Također, zahvalio se svim Bošnjacima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a oni su dali ogromne žrtve – čak 120 Bošnjaka s područja naše županije je poginulo u obrani i stvaranju Hrvatske i naravno, u ime SMŽ čestitao svim Bošnjacima Dan nezavisnosti.
U ČESTITARE JE DOŠLA I GRADONAČELNICA MAGDALENA KOMES u društvu predsjednika Gradskog vijeća Grada Petrinje, Roberta Polanščaka koji je pozdravio okupljene, a sama gradonačelnica zahvaljuje svim građanima koji djeluju u Vijeću bošnjačke nacionalne manjine Grada Petrinje i koji obogaćuju društveni i kulturni život Grada Petrinje, jedna od njih je i Hajrina supruga Vahdeta i rekla kako će Vijeće i dalje imati bezuvjetnu potporu Grada Petrinje.
RED SEVDAHA – TOG BOSANSKOG BLUESA, pa red stihova u svojevrsnoj maloj večeri poezije koje su recitirale Dajlina Goražda, Antonia Lovreković i Nermina Vakufac i večer se završila uz pozdrave svim Bošnjacima bilo gdje u svijetu, ali i pozdrav mira i ljubavi prema svim građanima Petrinje, Siska, cijele županije i Hrvatske i naravno, njihovoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini. “Mi smo prije svega Hrvati u Republici Hrvatskoj kao državljani, a onda smo tek pripadnici bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini smo matični državljani.” – reče Hajro na kraju.
Miroslav Šantek Cobra