DOŠAO JE I TAJ DAN. Ranoproljetna kiša koja je okupala jutrom Petrinju je prestala. U središtu grada i dalje se čuje buka strojeva i glasova obnovitelja, a ispred jedne, kako joj građani tepaju, petrinjske novoobnovljene ljepotice je poprilično živo. Ispred ulaza ove pločom ukrašene zgrade na kojoj piše da se radi o baroknoj palači izgrađenoj u drugoj polovici 18. stoljeća i koja je vrijedan primjerak barokne stambene arhitekture kontinentalne Hrvatske, nalazi se druga, veća ploča na kojoj piše: Republika Hrvatska – Državni arhiv u Sisku – Sabirni arhivski centar Petrinja.
OVA ZGRADA SE NALAZI NA SAMOM UGLU Trga dr. Franje Tuđmana i Gundulićeve ulice, odmah preko puta južnog dijela Gradskog parka. Taj prizemni arhivski prostor je teško oštećen u potresu i sva arhivska građa je izvučena i prebačena na sigurno u obližnji Sisak. A onda je uslijedila kompletna obnova cijele zgrade, a portal Evo priče je prvi građanstvu donio informacije o obnovi ovog zdanja, gdje je arhitekt Miroslav Lazić odradio sjajan posao, a danas se ta arhivska građa vraća u Petrinju. Došlo je vrijeme da se to petrinjsko blago, ta sačuvana pisana petrinjska povijest vrati u svoj grad na nikad bolje uvjete jer zgrada je danas sigurna od svih nedaća koje bi joj mogle zaprijetiti. Potres ovdje više nema nikakve šanse.
ISPRED ULAZA JE PARKIRAN KOMBI – vlasništvo Hrvatske vojske koja je uskočila u pomoć u dopremi arhivske građe iz Siska u Petrinju, a u ona teška vremena, njihova vozila su i odvezla arhivu na sigurno u Sisak. Iz kombija je formiran ljudski lanac. Iz ruke u ruku, strpljivo i dosta fizički naporno, istovaruju se stare knjige i odnose na potpuno nove police u odlično uređenom prostoru. Ovih djelatnika ima petnaestak i danas su u “odjeći za radove” jer treba puno fizičkog rada da bi se dovezla, istovarila i pohranila sva arhivska građa.
IGOR VUJATOVIĆ ZNA SVE DETALJE OVE PRIČE. Njegov život je potres obilježio s lijepim i lošim stvarima. Nekoliko dana prije te kobne trešnje koja će zauvijek ostati zapisana u povijesnim knjigama, doživio je najveću sreću, postao je otac djevojčice, ali i strahotu jer je njegovo radno mjesto bilo potpuno uništeno u potresu. Pohitao je u pomoć i kaže da su to bili kaotični dani gdje zbog opasnosti od urušavanja djlatnici nisu smjeli ulaziti u zgradu, ali su im u pomoć uskočili ljudi iz HGSS-a. Ti profesionalci su ulazili u opasne prostorije i izvukli svu arhivsku građu i spasili je. Baš ništa nije ostalo i nijedan primjerak nije uništen.
IGOR JE POVJESNIČAR I ARHIVIST I VODITELJ Sabirnog arhivskog centra Petrinja. Čovjek koji brižljivo stavlja arhivsku građu na nove police. A građe ima puno. Čak 500 dužnih metara – pet nogometnih igrališta ovi ljudi bi mogli napuniti petrinjskom poviješću. A ona je doista neprocjenjiva. U njegovim rukama su stari zapisi koji datiraju još od prije par stotina godina. Miris starih registara, zapisa pisanim ukrasnim rukopisom ljudi koji su davno umrli još uvijek je jako postojan. A one najvrijednije knjige i originalni spisi su u sefu u Sisku, a dio je i u Zagrebu i Beču. Ovdje su popisi cehova iz doma Marije Terezije, Statut Grada Petrinje… mnoga izrazito primamljiva povijesna čuda i tajne koje tvore jedan grad. Jer što je grad bez svoje prošlosti.
SVI SU IZRATITO ZADOVOLJNI NOVOOBNOVLJENIM PROSTOROM. Kažu da će ovaj mjesec ova petrinjska filijala početi s radom čim se smjeste. Oprema je potpuno nova i moderna s pomičnim ormarima i s puno mjesta za prihvat buduće arhivske građe. Jednog dana će se krenuti i u digitalizaciju arhivske građe, ali zasad, još uvjek ne postoje programi koji bi mogli kvalitetno odraditi taj posao dešifriranja krasopisa koji su korišteni u velikom dijelu stare arhive, mada umjetna intelegencija iz dana u dan napreduje nezamislivom brzinom i mogućnostima. No, Igor i njegova ekipa će i dalje strpljivo arhivirati sve što spada u njihov dio posla i hodati među policama prepunih petrinjske povijesti.
Miroslav Šantek Cobra