IVAN BORAS ono malo slobodnog vremena provodi u samoći, tišini i okrepljujućem okolišu sisačkog Zibela pored same Kupe. Ovdje odradi svoj rutinski trening meditacije i gimnastike i sabere misli i pripremi se za nova sportska događanja i obveze koji su uvijek ispred njega i uvijek prisutna u njegovom životu. On je 43 – godišnji Siščanin iz kvarta Zeleni brijeg s radnim mjestom u petrinjskoj OŠ Mate Lovraka, gdje je učitelj tjelesne i zdravstvene kulture.Ali nije samo na tome stao. On je tvorac jednog, doista, sportskog čuda koje se naziva KK Lovrekice, a radi se o osnovnoškolkama koje su se zarazile košarkom i koje su iz nemogućih uvjeta za treniranje ostale aktivne pod Borasovim vodstvom već 13 godina.
MOJ PRVI SPORTSKI IZBOR JE BIO TENIS – a ne košarka kojoj sam posvetio cijeli život – kaže Boras. No, rano se počeo baviti košarkom u KK Sisak za kojeg je aktivno i igrao cijelu karijeru, klub iza kojeg je čvrsto stajao i kojem će uvijek na bilo koji način pripadati. Završio je i Kineziološki fakultet u hrvatskoj metropoli, tamo dobio priliku za prva trenerka košarkaška iskustva, a daljni niz godina je samo usavršavao svoje znanje loptanja pod obručima i kad je već završio aktivnu igračku karijeru, okrenuo se ideji da formira ženski košarkaški klub. Ideja na prvi pogled i nije nešto teška, ali kad ju pokušate ostvariti u školi koja nema sportsku dvoranu, već za te svrhe služi jedna poveća učionica – lako je odustati od te sanjarske ideje. No, on nije odustao. Naprotiv.
13 METARA DUGAČKA, DEVET ŠIROKA – to su mjere prostorije koja je jedina bila upotrebljiva i sasvim neadekvatna za igranje košarke, a kamoli da se u njoj osnuje klub koji bi tu trenirao i kroz neko vrijeme se takmičio s drugima. Ova nesvakidašnja ideja je naišla na plodno tlo i podršku tamošnje ravnateljice Ankice Magdić Krnjajić, a odaziv djevojaka je bio sjajan. Mnoge od njih su htjele zaigrati košarku, čak i u tim nemogućim uvjetima jer koševi su bili na visini 270 cm – skoro pod stropom. Klub se nazvao Lovrekice – ne po imenu škole, već po nebeskom zaštitniku Grada Petrinje – sv. Lovri. I tako je krenula priča koja i dan danas traje.
KK SISAK I KK PETRINJA SU NAM ODMAH USKOČILI U POMOĆ, pogotovo petrinjski košarkaški stručnjak Siniša Rogulja – Rubens, ali i jaka podrška i KK Zagreba i Cedevite koji su nam kupili i dresove. Naravno i Petrinjski sportski savez s Markom Badrićem su imali sluha za nas. Dolazili su nas pogledati i košarkaške hrvatske legende – kad je Jasmin Repeša ušao u tu našu “dvoranu”, samo je rekao: Evo ti broj. Zovi i kaži što ti treba. I tako je krenula naša priča. Danas je potpuno drugačija situacija. Iz te male “dvorane” prešli smo u novosagrađenu ogromnu i moćnu sportsku dvoranu u sklopu naše škole, a što se tiče financija, zadnjih godina živimo doista u dobrom vremenu uz potporu Petrinjskog sportskog saveza i naravno Grada Petrinje.
NEDOSTAJE MI ODLAZAK NA ROŠTILJ S PRIJATELJIMA VIKENDOM, puno puta me ekipa zove na druženje, a ja ne mogu jer su vikendi ispunjeni utakmicama i putovanjima. Ali navikao sam se. Mislim da je najvažnije djecu naučiti tajnama ove ige i približiti ih zdravom životu. Redove uvijek uspijemo popuniti, jedna ekipa ode svojim putem, druga dođe i tako u krug. Ovo je život u kojem morate imati puno poštovanje prema svojim obvezama izvan radnog vremena. Teško je, ali donosi i zadovoljstvo. Za sad, ne mislim odustati – naprotiv. Raduje me što su naš rad prepoznali i ljudi iz SMŽ. Župan Ivan Celjak je sa svojim timom donio odluku o financiranju rada sportskih trenera, a to je upravo ono što treba, pogotovo mlađim kolegama koji na ovaj način dobiju i podršku i volju za nastavak rada. Raduje me što je sličnu stvar najavio i Grad Petrinja preko Petrinjskog sportskog saveza – veli Boras.
BORAS MISLI NA ODLUKU Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva turizma i sporta RH da ove godine financiraju stručni rad trenera koji rade s djecom i mladima u sportskim klubovima koji djeluju na području cijele županije.Ugovore za 60 trenera, ukupne vrijednosti 297.600,00 EUR, svečano su uručili župan Ivan Celjak i predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza SMŽ Marko Badrić, a i Ivan Boras je bio među njima. „Sisačko-moslavačka županija je u suradnji sa županijskom Zajednicom sportskih udruga i saveza osigurala oko 550.000,00 eura za plaće trenera i opremu za čak 72 sportska kluba s područja županije. Oko 4800 eura na godišnjoj razini se izdvaja za trenera dok se za opremu izdvaja otprilike između 2500 i 3000 eura. Ovo je značajan doprinos razvoju sportskih klubova s područja županije“, istaknuo je župan Celjak.
U SVAKOM SLUČAJU, OVAKVA PRIČA SE NIJE NIKAD PRIJE DOGODILA U NAŠIM KRAJEVIMA. Na samom početku ove ideje, mnogi su mislili da nema šanse da se u nekoj školskoj učionici osnuje košarkaški klub, a kamoli da će opstati ovako dugi niz godina. Iza svega toga stoji samo ljubav prema košarci, red, rad, disciplina i odricanje – baš kao i u svemu kad čovjek želi uspjeti u nekom području života. Malo ljudi uopće zna za ovu priču i kako se ona rodila, rasla i kako danas živi. Zato je tu portal Evo priče.
Miroslav Šantek Cobra