NA TOM BRDU JE ODUVIJEK BIO MIR.Samo se čuje huk vjetrova, a kad bi netko prošao kroz vrata groblja u selu Taborište pored Petrinje, mogao je pored tornja crkve sv. Petra koji pravi dubok hlad, prepustiti se svojim mislima i u sebi razgovarati s dušama preminulih kojima je došao u posjet na ovom seoskom groblju. Ispod, u podnožju brda je zavojita asfaltna cesta koja spaja Petrinju i granicu EU kod Hrvatske Kostajnice, službenog naziva D30. Ponekad bi u tim zavojima netko i nastradao ulazeći u njih neprilagođenom brzinom.
A S DRUGE STRANE BI STAJALA MRAČNA ŠUMA. Tu u blizini mjesta gdje se nekad davno u ona prastara doba sa svojom silnom osmanlijskom vojskom utaborio Hasan Paša Predojević, a otuda i ime ovom petrinjskom selu – Taborište, mračila bi se gusta šuma sazdana od gustiša borova i smreka. Crnogorica, kako upućeni u to kažu, zasađena neplanski tamo šeszdesetih godina prošlog stoljeća je proteklih nekoliko godina teško nastaradala. Udarili na nju jaki vjetrovi i munje, polomili je u tom silnom naletu i napravili od nje tužan i beživotan prizor. Zatim su došli ljudi iz Hrvatskih šuma sa strojevima, posjekli sva oštećena drva “pod mač” i ukazala se velika čistina od površine 12 hektara. Trebalo je tu prazninu ponovo oživjeti.
GORAN KAURIN JE UPRAVITELJ ŠUMARIJE U PETRINJI . On zna sve tehničke podatke i kaže da je to područje Kotar – Stari Gaj, odjel 32A. Stoji na livadi pod slabom kišom pored te ogromne prazne površine i dočekuje goste. A njih ima dosta i jako su mladi. Dovezli su se autobusima iz smjera Zagreba i pridružili se petrinjskim i sisačkim snagama izviđača. Svi oni su samo volonteri, ljudi koji od malena uče svoju djecu očuvanju okoliša koji ih okružuje i kako kažu, možete raspravljati o utjecajima klimatskih promjena, možete o tome filozofirati cijeli život, ali ako zasadite osobno stablo u zemlju i ako se ono uhvati i živi stotinama godinama – onda ste sigurno napravili dobru stvar.
TI LJUDI SEBE NAZIVAJU “ŠUMOBORCI”. Radi se prvenstveno i izviđačima i volonterima, ljudima koji žele pošumljavati Hrvatsku. Ovdje ih je, po prvi put doveo Dan Špricer, poslovni direktor Saveza izviđača Hrvatske i glavni koordinator ove akcije. A njihove akcije su vrlo konkretne i učinkovite. Gdje se pojave zasade puno stabala, u posljednje četiri godine – čak 200 tisuća u 130 akcija. Ovaj put, pored Petirnje će zasaditi najviše u svojoj “karijeri pošumljavanja – čak 40 tisuća sadnica hrasta lužnjaka kojeg od milja zovu – “bebe hrastovi”. Špricer je sa svojom ekipom ovdje već neko vrijeme i svaki dan se iumjenjuju razne škole i volonteri koji pohode ovo mjesto i sade drveće, a za danas je određena glavnina akcije u povodu Svjetskog dana šuma.
PRIJE ODLASKA NA POŠUMLJAVANJE – popije se čaj i pojede sendvič, uzmu se rukavice, kabanica i bedž – koji će ih zauvijek podsjećati na ovaj dan u Petrinji. Svima se objasni konkretno kako točno zasaditi bebu hrasta, koliko duboko, koliko daleko od druge sadnice i kako provjeriti da li je dobro zasađena i spremna za životni vijek od nekih 140 godina. Nitko od saditelja tada neće biti živ, ali ove bebe će pamtiti ruke koje su ih zasadile. Oni pravi domaćini su Odred izviđača “Kupa” Petrinja, a njihov vođa, Igor Žilić kaže da ih je trenutno ovdje čak dvadesetak i da su spremni zajedno s drugima krenuti u akciju pošumljavanja.
UZ ŠUMOBORCE IZVIĐAČE i ljude iz Hrvatskih šuma, ovdje je i udruga “Djeca za bolji svijet”, tvrtka DM, Agencija Hearth i naravno, Grad Petrinja ispred kojeg je na akciju pošumljavanja došla i gradonačelnica Magdalena Komes, koja se zahvalila svima koji su došli zasaditi ovo drveće, kako kaže – “za djecu, naše djece”. I sama je uzela poveću lopatu – sadilju, alat izrađen baš za ovakve namjene i zasadila bebu hrasta u ovu opustošenu zemlju koja će vremenom ponovo postati gusta šuma.
VIDJETI TE LJUDE KAKO POSTAJU SVE MANJI u pogledu i daljini ovog ogromnog prostora, kako se sagibaju, uporno kopaju, provjeravaju ono što su upravo učinili i nježno spuštaju tu bebu hrasta lužnjaka u zemlju i kako su se raširili u dugački i široki ljudski lanac, stvara pomisao u glavi kako još uvijek ima ljudi koji će besplatno potrošiti i pokloniti svoje vrijeme majci Zemlji koja ih neprestano zove i zove.
Miroslav Šantek Cobra