NA PRVI DAN PROLJEĆA, prilikom sadnje lipe “Ilirke” na prostoru OŠ Mate Lovraka u Petrinji, gradonačelnica Magdalena Komes je najavila i akciju sađenja dudova na petrinjskom području, stabala kojih je nekad bilo u velikom broju – čak je u Petrinji postojala i predionica svile od dudovog svilca, a koja su danas izrazito rijetka pojava. To izdržljivo drvo slatkog ljetnog ploda je nestalo u velikom broju, ali jedan dud je i dalje zdrav, vidljiv i ima priču kakvu možda nema niti jedan u Hrvatskoj.
DANAS KAD PUTNIK NAPUSTI ZADNJE KUĆE GRADA PETRINJE i uputi se državnom cestom D37 u smjeru Gline, iz samog grada ulazi u prigradsko naselje Novo Selište. Špalir kuća s povećim dvorištima pruža se s obje strane ceste i tvori podužu ravninu koja se pri kraju uspinje na malo brdašce, a onda iznenada se pretvara u oštar zavoj ulijevo. Ovdje doista postoji ozbiljna opasnost za izlijetanje s kolnika ako netko prebrzo uđe u taj zavoj, a po sredini zavoja, kao divovski zaštitnik obiteljske kuće iznad njega nalazi se ogromno širok dud koji je danas pristojno potkresan kao što se to s vremena na vrijeme mora učiniti jer bi ogromna krošnja mogla ugoziti promet.
NA BROJU 16a, ŽIVI OBITELJ BAGLAMA. Jedna je to od najstarijih obitelji Novog Selišta jer su ovdje prije 250 godina doslili ljudi s tim prezimenom iz Stankovaca kod Gline, sagradili drvenu kuću na tom području velikih bara – tako su zvali taj dio jer u to doba Kupa nije imala nasipa pa je ponekad voda znala doći daleko od same rijeke, a u zemlju pored tada blatnog zemljanog puta zasadili su drvo bijelog duda. I tako je to stablo preživjelo stoljeća, vidjelo mnoga lica ljudi koja su pored njega prolazila, mnogi su se sladili njegovim plodom ili pekli prvoklasnu rakiju, a ono je s vremenom postalo ogromno – njegovo korijenje je široko i duboko oko njega, a grane su bile debele i ponekad dugačke i deset metara.
I SVE JE BILO MIRNO DOK SE NISU POJAVILI AUTOMOBILI koji su se prilkom izlijetanja zaustavljali na brutalan način udarom u stari dud. Da njega nije bilo, svi ti silni strojevi s putnicima bi završili u zidu obiteljske kuće Baglama koju bi oštetili, a možda bi se dogodila i veća tragedija opasna po život putnika jer bi postigli još veću brzinu pri izlijetanju s ceste i prevrtali se. Sve se to događalo sedamdesetih i osamdesetih godina kad nije bilo tako puno atomobila na cesti kao danas, mnogi su u to doba jako stiskali gas, puno više nego što to prometni znak dozvoljava, a i cesta je u to doba bila uža i opasnija.
BLAŽENKI I MARIJANU BAGLAMI bi tako, dosta često, san remetio uvijek isti prizor. Zvuk udara u drvo i neprirodan položaj svjetala automobila koji bi osvjetljavali unutrašnjost njihove kuće. To je bio siguran znak da se opet dogodila nesreća. Brzo bi se obukli i pohitali u pomoć unesrećenima. Bilo je to vrijeme bez telefona, pa bi Marijan često znao otići do grada obavijestiti hitnu pomoć, a često bi lakše ozlijeđene i sam odvezao do prostora hitne pomoći. Bilo je tu raznih događaja – bila su i dva smrtna slučaja o kojima Baglame ne vole govoriti jer tih ljudi više, nažalost,nema, a debelo stablo duda je zaustavljalo automobile. motore, pa čak i autobus.
NEKE DAVNE NOVE GODINE, nakon slavlja pun autobus veselih ljudi je doživio slijetanje s ceste i udarac u dud. Udar je bio silovit pa su mnogi putnici bili lakše ozlijeđeni i dezorijentirani. S te hladnoće u cik zimske zore, Baglame su ih odvele u njihovu kuću, utoplili ih, davali im čarape, kuhali čaj i kavu… Pamte i imena i lica ljudi koji su zbog neprilaogođene brzine izlijetali s ceste i natučeni i krvavi izlazili iz smrskanog lima automobila. Lupale su se škode, lade.. -čak i jedan motorista koji je udario u dud, vozeći se nakon jedne petrinjske motorijade.
A ONDA KAD JE CESTA PRIJE DESETAK GODINA ušla u proces rekonstrukcije i kad se značajno proširila i dobila pješačku stazu, nesreće su prestale. Blaženka i Marijan, ti javnosti nepoznati heroji – pomagatelji unesrećenima su dobili miran san. Dud je spasio kuću od naleta automobila, ali od potresa nije. Ta najstarija kuća Novog Selišta je teško oštećena i čeka na red za obnovu. A dud i dalje stoji debel i moćan. Star je oko 250 godina i vjerojatno najstariji u Petrinji.
Miroslav Šantek Cobra