SLOBODANKA BOBA VUIĆ je Petrinjka. Jedna od onih ljudi koji svoje osjećaje, misli, radosti i tuge i sve stvari koje život nosi sa sobom, često izbacuje u obliku stihova njene poezije.
BOBA JE SAMOZATAJNA, povučena pjesnikinja koja se može pohvaliti ukoričenom zbirkom poezije “88” koja, nažalost, nikada nije javno promovirana, a zavrijedila je to itekako.
BOBA JE I DALJE SPISATELJSKI AKTIVNA na facebooku u krugu virtualnih prijatelja čitatelja, a ponekad pošalje nešto doista vrijedno objave. Kad čovjek ovo čita shvati da je ovo prava rafalna paljba stihova koji udaraju ravno u glavu i koje može napisati samo netko tko je dosta toga prošao u životu.
BEZ SUMNJE, PETRINJA IMA PUNO DAROVITIH LJUDI, a Boba je jedna od njih. Play the blues…
zasviraj blues
u dane kada se magični heroin
cijedio niz prozorska stakla
pisali smo umišljeno poeziju
vrludali mirisima sijena
sva blještavost gradova
provlačila nas je kroz srce zbilje
kao odbjegli psi lutalice
lajali smo na užareni mjesec
ne..nije se to događalo nama
nego izmišljenim likovima iz basne
sva sirovost ondašnjeg života
napala nas je u kasnijim godinama
kada više nije bilo primjereno
ljubiti se na pločniku u četrdesetima
kada se amerikanizacija uvukla
pod sve mirisne plahte života
sve zabranjeno došlo je na naplatu
ne marimo jer života je još malo
šteta ga je tratiti na besplatne stvari
samo neka košta pa makar i života
neka se naplate svi usudi zrelih godina
kada ćemo ako ne sada užiti zaboravljeno
sutra ne postoji i ne nosi garanciju
stisnut ćemo se u sate bespoštedna užitka
bit ćemo opet proleteri ostatka dijeljenja
sve slatke greške pisat ćemo drugačije
smjelije će izgledati griješke na novohrvatskom
ne znam za droge novoga doba
nas su učili skriveni roditelji..djeca cvijeća
utapali nas u pričama o ježevoj kućici
a u osami čeznuli za istim što i mi
bezobrazno ćemo zaboraviti njhovu prostost
praviti se da su to sve bili fini radišni ljudi
potajno ćemo gledati u prozorska okna
na njima tražiti suzu i miris istog starog heroina
čašu infuzije koja će nam donijeti ružičasto
ti i ja poderat ćemo ustroj starih života
ustaljenu borbu za mjesto i položaj pod suncem
iskatapultirat ćemo se iz vlastitih koža
neka ih svemir reciklira za nove naraštaje
možda ih nekad netko odjene za glumu
za scenu i prizor kako se živjelo nekad
a sad zasviraj onaj stari poderani blues
primakni nas kao žedne čaše na prljavom stolu
naša misija na ovom planetu uskoro završava
daj natoči..daj..daj nam još jedan krug..