Ja i moja draga, španciramo zvečera do dana – stih je iz tradicionalne petrinjske pjesme “Siva maglo”. Špancirati u prijevodu znači šetati, a stari Petrinjci su u davno minulim danima svakodnevno špancirali kroz središte svoga grada. U to daleko doba, središte grada je bilo friško, novoizgrađeno i izgledalo je bogato s raskošnim građevinama, građanskim kućama čije su se veće verzije mogle pronaći u velikim gradovima tadašnjeg Austro – ugarskog carstva.
Ti dani su odavno nestali, ali ostali su radovi graditelja tih kuća koje su s vremenom i neodržavanjem počele propadati, a sve ih je dotukao,kako će ostati zapisano za buduće generacije – “petrinjski potres” krajem 2020. Razorio je to središte grada, ali današnji ljudi su počeli ponovo obnavljati te stare kuće, ovog puta s modernijim materijalima i s željeznim pojačanjima u zidovima, baš kao zaštitu za buduće doba i moguće ponovne potrese u budućnosti za koje se svi nadaju da se nikada više neće ponoviti.
I tako pred očima današnjih Petrinjaca, ljudi koji su pretrpjeli svakakve nesreće u minulim ljetima, ali koji uporno ostaju u svome gradu i pokušavaju ga popraviti i unaprijediti, neupitno, polako niče novi grad na temeljima starog. U ova postpotresna doba, špancirati se može središtem Petrinje kroz građevinske strojeve, vozila, alate i radnike koji obnavljaju neprocjenjivo kulturno i zaštićeno blago središta grada. Špancirati se mora – makar i kroz te nikad viđene i ni u snu zamišljene uvjete na cesti.
Ona žila kucavica Petrinje grada jest ulica koja nosi ime po pjesniku Vladimiru Nazoru. U njoj je špalir starih kuća sve odreda teško oštećenih i baš svaka od njih je zahtijevala, kako to stručno kažu – konstrukcijsku obnovu. Ali, kad su se ruševine raščistile, krenulo se u obnovu i s vremenom se izgled te Nazorove ulice počeo bitno mijenjati. Iz onog očaja, depresivnog i kaotičnog izgleda kad se nije znalo ni od kuda početi i krenuti, ovog ćudljivog proljeća 2025. počela se nazirati nova Nazorova.
Dok su ljudi na cvjetnu nedjelju nosili svojim domovima palmine grančice u rukama, prošpancirali smo Nazorovom ulicom koja je utihnula u nedjeljni mir i snimili ove kadrove koji pokazuju kako se vraća boja i život na još nedavno potpuno raspuknute zidove.Puno posla je još pred obnoviteljima, ali baš nitko ne može poreći da se središte Petrinje ponovo rađa iz dana u dan.