Postoje ljudi koji pokušavaju ono nešto što se duboko skriva ispod njihove kože izbaciti iz sebe i uobličiti tu materiju u nekoj vrsti umjetnosti. Petrinjac Saša Pavlović – u hip hop svijetu glazbe poznat kao Syke Kamikaza je jedan od njih. Surovo do bola iskren. Nespreman na kompromise i nespreman na bilo kakve ustupke u uljepšavanju njegovih stihova, čovjek je koji već dvadesetak godina kotira na rubu preko kojeg često upadne u još veće dubine – daleko od nekog komercijalnog uspjeha kakvog je, kako kažu ljudi koji se razumiju u tu vrstu glazbe zaslužio puno više od mnogih poznatih imena sa te scene.

Sa Saletom sam se sreo u jednom petrinjskom kontejnerskom kafiću prohladne i kišne noći ranog proljeća ove godine. Upravo je bio na izlasku iz teške faze njegovog života kada je pokušavao pobijediti demone u sebi koji ga dugo prate i ovog puta, govorio je da je pobijedio i ponovo osjetio u sebi i volju za životom i stvaranjem. A imao se čime i pohvaliti. Upravo je bio završio snimanje pjesme Gladomor – za američko tržište.

Prije desetak godina snimio je album “Labirinti straha i nemira” koji i danas jako dobro kotira kod ljudi koji dobro poznaju ovakav glazbeni izričaj. Album je bio njegov kreativni vrhunac koji je mogao uz bolju marketinšku priču donijeti i novac i nastupe. Ali nije. “Možeš biti Ivo Andrić, ali ako nemaš novca za cijelu tu mašineriju, nemaš šanse za uspjeh” – kaže Syke. Ali uspio je kreativno. Izbacio je iz sebe sve najbolje stihove koje je mogao i onda osjetio drugu stranu priče. Album kojeg je toliko dugo očekivao i stvarao postao mu je teret oko vrata. Postao je depresivan od njega i polako dizao ruke od svega.

Vrijeme je prolazilo brzo, godine su se gomilale na vratu, a pisanje stihova, izbacivanje energije iz tijela je bila samo daleka uspomena. Jednostavno se ugasio iznutra. Nije bio u stanju napisati obična četiri stiha. Životni problemi su se gomilali. Godine života su ga počele pritiskati. Bližio se četrdesetoj i sve su manje bile šanse da ponovno uzme mikrofon u ruke. Jedino što mu je ostalo, ono što ga je tjeralo dalje su bile glazbene podloge – beatovi koje je i dalje radio.

Potres koji je razvalio njegov rodni grad Petrinju ga je vratio u život. Kao surovi udarac u glavu. Šamar koji nije očekivao. Na nagovor starog ratnog druga iz dalekih petrinjskih hip hop vremena i benda Hram Straha – Šepe, uz suradnju puno lokalnih glazbenika svih glazbenih pravaca, snimili su potresnu pjesmu “Glavu gore” koja je na YouTubeu najslušanija pjesma svih vremena po broju pregleda. U toj kaotičnoj situaciji, Syke je ponovo počeo paliti motore. Lagano su se stvari počele i mijenjati.

U doba nastupanja i snimanja na svom putu je sreo i upoznao mnoge ljude iz te glazbene priče. Jedan od ključnih ljudi je bio sličan njemu po stavovima i bio je poznati reper na zagrebačkoj underground sceni i koji je bio puno tražen, ali je također, mnoge stvari odbijao i želio ostati uatentičan i svoj. On je Muhamed Sokolji i gostovao je na Sykovom albumu Labirinti straha i nemira u pjesmi Kuća boli. Stvorila se pozitivna energija između njih dvojice, a Muhamed napušta Hrvatsku i nastanjuje se u kolijevci hip hopa – Americi.

I tamo se bavi glazbom, snima instrumentale u toj zemlji velikih mogućnosti gdje se ovakva glazba sluša na svakom koraku, pa je došao na ideju da snimi album s dvadeset izvođača s Balkana na njegove beatove, a sve će biti snimljeno i masterizirano u Americi. Plan je dalje da se taj materijal obilno ispromovira na svim mogućim kanalima i platformama koji dopiru do slušatelja, još nije odlučeno na kojem području, a nazvao ga je Gospoda 2. U toj, doista, prestižnoj ekipi glazbenika – našlo se mjesta iza Sykea. I to s prestižnom mogućnošću da prvi snimi pjesmu i videospot i probije led ove buduće kompilacije.

Syke Kamikaza se prionuo posla. Ponovo je bio onaj stari. Mada se svijet repa i hip hopa danas uvelike promijenio od njegovog doba, on je ostao onaj beskompromisan, surovo do bola iskren pripovjedač ljudskih priča koji rešeta bez prestanka ravno u glavu slušatelja. Pjesma se zove Gladomor i tekstualno je nešto što se nikada slično nije pojavilo u ovim našim sisačko – moslavačkim i šire krajevima. Demo je snimljen u Petrinji u studiju kod Bursaća, a zatim poslan preko velike bare.

Videospot je također snimljen na zanimljivom i nepredvidljivom mjestu. Ostaci nekadašnjih JNA skladišta u petrinjskoj Bikani – Malinovoj ulici su poslužili za ovaj efektni crnobijeli uradak. Minimalistička kamera minimalističkog horor prostora je vrlo moćna u simbiozi sa brutalnim stihovima, a uz Sykea u spotu se pojavljuju Siščani Danijela Sužnjević i Kristijan Sertić, a spot je snimio Mladen Cukor.